Tužna godišnjica: Dvije godine bez Đoleta Balaševića

Đorđe Balašević, čuveni kantautor koga je volio cijeli region, preminuo je na današnji dan, prije dvije godine. Vječiti dječak, panonski mornar, namćor i nikada luzer, znao je da ujedini Jugu kada je bila najpodijeljenija, a riječ бећарац napisana ćirilicom na pločniku u zagrebačkoj Ilici na dan njegove smrti bila je samo još jedna od potvrda.

Đorđe Balašević imao je rijetku energiju, sposobnost da svoju publiku dirne, zasmije, natjera da se zapita, svoja osjećanja izrazi riječima koje im inače ne bi ni pale na pamet. A publika je bila brojna.

Publika je dolazila da ga sluša i kako pjeva i kako priča, te su nastupi bili uvijek puni a kako je njegova karijera trajala, tako se sve više generacija okupljalo pred binom.

Podsjetimo, Balašević je rođen 1953. godine u Novom Sadu a 1977. godine započeo je muzičku karijeru sa grupom Žetva, sa kojom snima pjesmu “U razdeljak te ljubim”, koja odmah postaje hit.

Godinu dana kasnije osniva grupu Rani mraz sa kojom će snimiti tri albuma a kasnije počinje i solo karijeru. Osim pjesama, Panonski mornar, imao je i drugačije načine izražavanja. Objavio je romane “Tri posleratna druga”, “Jedan od onih života”, potom “Kalendar mog detinjstva” i “Rani mraz”, koji je opisan kao “scenario za dugometražnu igranu baladu”, a jedno vrijeme je pisao i novinske kolumne. Upravo se i Balaševićeva rediteljska avantura završila filmom “Rani mraz”. Prije toga, ovaj kantautor ostvario je uloge i na televiziji, pa je glumio u serijama “Vojnici”, “Pop Ćira i pop Spira”, “Specijalna redakcija”.

Vijest o njegovoj smrti zavila je u crno brojne generacije diljem regije koji su odrasli uz Balaševićeve hitove. Na sprovodu Đorđa Balaševića bili su njegova porodica i gradonačelnici Ljubljane i Novog Sada, Zoran Janković i Miloš Vučević, a tamburaši su pjevali pjesmu “Olivera” posvećenu njegovoj supruzi.  Sa suprugom Oliverom bio je u braku 40 godina. Upoznali su se krajem 70-ih, kada joj je i napisao pjesmu “Provincijalka”, a zatim cijeli niz drugih pjesama. Imali su troje djece – Aleksu, Jovanu i Jelenu.

– Mnogo je ljudi koji vole moje pjesme i oni za mene nisu samo publika. Omogućili su mi da živim od svog talenta, radim ono što volim, u čemu uživam i, na kraju krajeva, da živim od toga – kazao je svojedobno Balašević koji je izuzetno cijenio svoju publiku.

Odmah nakon posljednjeg ispraćaja gradonačelnik Novog Sada najavio je da će Balašević dobiti muzej u svome gradu koji će nositi naziv Atelje snova, a bit će sagrađen u Sveučilišnom parku. Kako se najavljivalo, neće to biti klasičan muzej ili zgrada, već platforma koja će se stalno mijenjati. Mediji najavljuju da će izgledati kao otvorena poklon-kutija, a imat će 11 soba koje će nositi nazive prema Balaševićevim pjesmama i u kojima će posjetitelji moći i spavati jer će muzej raditi 24 sata dnevno. Posebno se ukazuje na krov muzeja koji će imati kupolu kroz koju će posjetitelji iz jedne od prostorija moći promatrati Mjesec. Prizemlje će biti spojeno s parkom u kojem će biti posađeno drveće i cvijeće o kojima je Balašević pjevao u svojim pjesmama. Sve to održavat će u budućnosti i dalje dug Đorđa Balaševića za kojega se može samo reći – jedan jedini i neponovljiv.

Izvori: (Telegraf.rs/Večernji.hr)