ILIJAŠKULTURA

Amira Medunjanin oduševila publiku u Ilijašu: Sevdah u svojoj neizmjernoj ljepoti i širini moguće je prilagoditi modernom vremenu

Amira Medunjanin prenijela je bosanski melos i sevdalinku širom svijeta i naše zemlje, a večeras je svojim koncertom, uz fabulozne izvedbe svoje muzičke pratnje, oduševila i Ilijašane u kino sali Kulturno-sportskog centra Ilijaš.

Upečatljiva melodija, bezvremenske stare narodne pjesme, sevdalinke, poneki divni makedonski zvuk, kao i obrada nekih pop balada našle su se na repertoaru a zdušno ih je Amira otpjevala, ispričala i otplesala sa vjernom ilijaškom publikom željnom ovakvih događaja.

Koncert je organizirala JU KSC i Radio Ilijaš uz pokroviteljstvo Općine Ilijaš a povodom Dana općine Ilijaš i Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

Direktor Ustanove Nermin Hodžić kazao je da gotovo godinu dana sanja o organizaciji ovog koncerta u Ilijašu, a zbog Amirine prezauzetosti u oktobru prošle godine konačno su odredili datum -03.03. 2023. godine.

-Amira je prenijela našu pjesmu, našu kulturnu baštinu i tradiciju širom svijeta i uspjela postaviti sevdalinku kao dio svjetske muzike nastupajući sa mnogim poznatim umjetnicima, unoseći novu energiju. Ona je suptilni i prefinjeni čuvar baštine, njegovateljica duha koji nosi  i podsjeća na jedan prošli, možda već zaboravljeni način života i vrijednosti naših predaka, ali je i sudionik nečega što je svjetska muzika danas, a ono što posebno plijeni kod nje je da ljudi osjete iskonsku emociju, energiju i da zaista živi svoju muziku, kazao je Hodžić izrazivši nadu da ćemo sličnih koncerata imati još više.  

Gostujući u programu Radija Ilijaš Amira Medunjanin kazala je da se ne smatra nikakvom divom i osvrnula se na svojih 20 godina rada, od snimanja albuma Rosa u mostarskom studiju Pavarotti 2003. godine.

Tačno će biti 20 godina u decembru ove godine od snimanja albuma Rosa, a čini mi se kao da je 20 dana. Mnogo lijepih stvarih se uradilo, sjajni muzičari s kojima sam sarađivala i dan danas su tu i zaslužni su za sve što smo napravili. Željeli smo kroz mnoge projekte, 12 nosača zvuka, ploče predstaviti sevdalinku izvan naših prostora i pokušali smo kroz muziku pokazati ljepšu stranu našeg podneblja jer je imidž nas i naše zemlje u svijetu bio loš. Ja sam sarađivala sa divnim umjetnicima, koji cijene tradiciju i prave vrijednosti. Ja nisam nikakva diva ni kraljica sevdaha, jer ne postoji ništa iznad sevdaha. Sevdah je u meni od djetinjstva uz sve te prekrasne glasove sa radio prijemnika, sa četiri godine znala sam mnogo pjesama napamet, to je naše naslijeđe na koje trebamo biti izuzetno ponosni, na što sam i sama jako ponosna,  kazala je Amira.

 Amira dodaje da dok pjeva pjesme u mislima ima našu prošlost, priče o kojima pjesme govore, sokake i avlije, nesretne ljubavi, sudbine ljudi.

Pjesme su stare nekoliko stotina godina, mahom su nepoznati autori, a ja sam narator i pričam tu priču novim generacijama kako bih i njima prenijela poruke i prave vrijednosti koju sve pjesme nose. Na bini se uživim u pjesmu i zamišljam sebe u tim pričama jer me fasciniraju i način na koji su opstale kroz generacije, kroz narod, priče, predanja kao što je mene mama učila i znala sam prije nego sam naučila čitati i pisati cijelu pjesmu Kad sretneš Hanku. Ta fascinacija pjesmom ostala je cijeli život sa mnom. Sudbina i sevdah su našli mene i prihvatila sam to sa velikom dozom pažnje i poštovanja i uspjeli smo sevdalinku i mnoge druge istinski vrijedne pjesme približiti svijetu i osjećam se zaista privilegovanom jer sam svugdje prihvaćena i dobrodošla.

Smatra da je sevdah moguće prilagoditi modernom vremenu i da je savršeno tlo za improvizaciju, što govori o ljepoti i širini tog bosanskog bisera, te je zato unijela nove forme, kako sevdalinka ne bi ostala neko blago koje čuvamo zaključano u sehari.

Trebamo imati slobodu jer i ne znamo kako je originalna izvedba izgledala prije 500 godina, jer pjesma evaluira, ja je posmatram kao nešto živo, ali moramo imati istinsko duboko poštovanje prema tradiciji i sevdalinci kako bismo donijeli pjesmu na pravi način. Nedostaje nam festivala sevdalinke, sevdah se izučava u Edinburgu na univerzitetu, a kod nas još ne kao posebna materija, mada je sjajno što radi Damir Imamović i istraživanje dubine i korjena sevdalinke. Spoj tradicije i modernog omogućit će očuvanje sevdalinke, naše tradicije i baštine.

 Sve je muzika, muzika su emocije, ona je duša sama, premostit će sve jezičke barijere, sve prepreke i pokrenuti i dirnuti u srce ljude širom svijeta, jer sevdah je univerzalan a sevdah smo svi mi.

 

 

Povezane objave

Back to top button