Ekspert za krivično pravo dr. Sadmir Karović: Maloljetnička delinkvencija ne može nestati, ali se može kontrolisati i svesti na najmanju moguću mjeru

Sadmir Karović doktor je pravnih nauka iz oblasti krivičnog prava i ekspert za krivično pravo a  danas za Radio Ilijaš govori o problemu maloljetničke delinkvencije, kako mu pristupiti, prevenirati, kontrolisati.

Dr. Karović naglašava da se iz pepela moraju podići univerzalne ljudske i moralne vrijednosti, da cilj porodice i društva mora biti formiranje dobrih ljudi, suosjećajne generacije, što neće biti neosjetljiva na bol i patnju drugog, korisnih članova zajednice, da uzore mladi ne smiju tražiti u ličnostima sumnjivog karaktera, da se koliko obrazovanju pažnja mora posvetiti i odgoju, počevši od porodice, škole, vjerskih zajednica, sportskih kolektiva, medija.

–Ovoj temi se ne pridaje dužna pažnja, ali ovi stravični događaji iz Srbije su krajnji alarm da preispitamo naše mjere, koliko su preventivne mjere i planovi efikasni, koliko mogu da spriječe i preduprijede neke negativne posljedice. Ono što je prioritet svakog društva je da se prepoznaju određena rizična ponašanja koja vremenom mogu prerasti prag i postati kažnjiva ponašanja i treba na vrijeme djelovati prije nego što sticajem okolnosti ti problemi eskaliraju. Treba reagovati prije posljedice, a ne poslije posljedice.  Tada se nađu privremena rješenja i problem i dalje tinja i čeka priliku da eskalira i imamo još teže posljedice. Nije dovoljno imati samo represiju kao krajnju ili ekstremnu reakciju na maloljetničku delinkvenciju već i efikasan sistem prevencije kao skup mjera i radnji preventivnog karaktera. U tom kontekstu nužno je uspostaviti efikasan sistem društvene kontrole počev od porodice, obrazovnih institucija, medija, religijskih zajednica i drugih subjekata i autoriteta koji moraju biti uključeni u preventivne društvene procese. Pažnja je usmjerena na posljedice a ne na uzroke i to je suštinski problem. Negativna posljedica kad nastupi onda je to pokazatelj da smo zakasnili odnosno nismo blagovremeno primijenili odgovarajuće i srazmjerne preventivne mehanizme. Maloljetnička delinkvencija je specifičan društveni i pravni fenomen koji zahtijeva upravo multidisciplinarni pristup koji podrazumijeva angažman stručnjaka raznih profila (pravnika, kriminologa, kriminalista, socijalnih radnika, pedagoga, psihologa i dr. ). Sasvim je pogrešno shvatanje da je maloljetnička delinkvencija isključivi problem agencija za sprovođenje zakona u prvom redu policije, tužilaštva i suda. Naravno, pravni propisi moraju odgovarati realnim odnosno stvarnim potrebama.

Porodica je prvi preventivni odgojno-obrazovni faktor gdje se formira ličnost i vrijednosti. Problem je nedostatak komunikacije, povjerenja među djecom i roditeljima,  a savremeno doba sa sobom nosi izazove na svakom koraku.

–Potencijalne opasnosti, rizici, dostupnost i raznovrsnost narkotičkih sredstava gdje se dobna granica snižava, prisutan je i duhan, alkoholizam, prosjačenje, skitnja, kladionice  prostitucija, sada i dostupnost oružja i roditeljima nije lako. To su rizici sa kojima se susreću djeca, a roditelji imaju veliki teret i moraju da nađu način kako da ukažu na opasnosti, kako da preveniraju, a to se postiže razgovorom, zdravom komunikacijom,  izgradnjom povjerenja na relaciji roditelj-dijete gdje će roditelj da ima nadzornu ulogu i imaju neposrednu priliku da prepoznaju odstupanja u ponašanju djeteta kada je ljuto, neraspoloženo, ne izlazi iz sobe i drugo i nađu adekvatan način za rješavanje problema. Ukoliko roditelj zanemaruje dijete, ne razgovara, nema vremena, dijete se osjeća odbačenim, nema kome da se povjeri i pronalazi druge načine utjehe bilo alkohol, cigarete, droga, kocka, nema interakcije djeteta i roditelja i nastaju drugi problemi. Roditeljska misija je da pronađemo najbolji način kako da mladu osobu oblikujemo, da operacionaliziramo vaspitno -odgojnu ulogu i napravimo drušveno korisnog člana u lokalnoj zajednici gdje će da stvara, gradi i radi, da razlikuje dobro i loše i zna zauzeti stav i ponašati se u određenoj situaciji, da zna da nasilje nije rješenje i da je život najvrijednije što imamo.

Savremeno društvo donijelo je takmičarski duh koji mladi prepisuju od odraslih, pa je vrijednost imati najnoviji mobitel, biti prvi u svemu ne birajući sredstva.

–Jedan od suštinskih problema je što imamo pogrešne uzore. Nisu danas uzor naučnici, inovatori, umjetnici, sportisti, uspješni ljudi u različitim oblastima. Mi moramo kod djece jačati svijest šta je dobro i da im oni budu uzor a ne u nekim likovima koji nisu vrijedni pomena. Mi moramo da napravimo ukupan društveni ambijent gdje će djeca moći da izaberu kulturni, edukativni sadržaj za sebe. Lokalna zajednica mora ponuditi mladima edukativne, zabavne, sportske, zanimljive sadržaje kroz zabavu, oblike kulturne djelatnosti, što će im omogućiti da pomažu drugima, budu solidarni, da pronađu sebe u društveno korisnoj ulozi, svrsi, da razvija sposobnosti, vještine, znanja. Ukoliko toga nema okrenut će se dosadi, a u dosadi se rađaju razne gluposti, te može razviti i devijantna ponašanja. Nijedan društveni fenomen, pa ni maloljetnička delinkvencija neće nestati, s vremenom se uz sve ostalo, nažalost razvijaju i načini samodestrukcije. No, uz ozbiljan pristup sviju, od porodice, vrtića, škole, nevladinog sektora, mediji i drugi, svaki pojedinac, svi imaju preventivnu ulogu i mogu dati doprinos da se problem svesti na najmanju moguću mjeru i kontrolisati, zaključuje dr. Karović.