Izdavačka kuća Connectum nedavno je objavila roman “Melun” do sada neobjavljen rukopis bosanskohercegovačkog pisca Envera Čolakovića, napoznatijeg po čuvenom djelu “Legenda o Ali-Paši”.
Nakon što je 90 godina stajao u rukopisu, potpuno nepoznat javnosti, “Melun” je objavljen 47 godina nakon piščeve smrti. Iz Connectuma izražavaju duboku zahvalnost porodici i nasljednicima Envera Čolakovića čijom susretljivošću je ovaj roman ugledao svjetlo dana.
Ispravljajući nepravdu vremena, u kojem je Enver Čolaković, plodni bh. prozaist, pjesnik i prevodilac, dugo bio prešućivan i zatajivan, prolazeći kroz vlastite nedaće na razmeđu antifašističke borbe i povijesnih previranja na balkanskim prostorima, izdavač je u predgovoru objavljene knjige zapisao:
“Malo je izdavača u svijetu koji se mogu pohvaliti da su objavili knjigu koja je punih devedeset godina (!) čekala svoje prvo štampanje. ‘Melun’ je napisan davne 1934. godine. Sada je to historijski roman. Ali samo zbog, ako se tako može kazati, tehničkih razloga; vrijeme i ambijent u kojem je radnja romana smještena. (…) Možda baš višak historije, na balkanskim prostorima permanentno prisutan, najviše doprinosi toj aktualnosti ovog romana. Kao što je, možda, taj višak historije i glavni razlog maćehinskom odnosu spram književnog opusa Envera Čolakovića. Nevjerovatna je i razina naše aljkavosti i nemara spram vlastite kulturne historije, književne baštine i spisateljske zaostavštine autora Envera Čolakovića. Jedva da smo posjedovali i šturu informaciju o postojanju ovog rukopisa. Connectum ga objavljuje integralno, bez bilo kakvih uredničkih dotjerivanja i skraćivanja, osim minimalnih, nužnih leksičko-pravopisnih intervencija” – navode iz izdavačke kuće Connectum.
O romanu “Melun” koji je Enver Čolaković počeo pisati još kao mladić, a zbog okolnosti Drugog svjetskog rata uspio završiti tek 1950. (ponovo rekonstruišući dva nedostajuća poglavlja) sam autor je za života zapisao: “Osnovna misao Meluna da čovjek otrovan strašću za stjecanjem kapitala ne može da se svojom voljom izmijeni i preodgoji, već da je za to potrebna korjenita; izmjena društvenog sustava, mislim da je u romanu dovoljno plastično iznesena, kao i ilustracija vremena ekonomske krize iz koje su izrasli i fašizam i nacizam i koje je danas – historijsko”.
Najveća vrijednost Meluna, prema ocjeni kritičara je, što je to rukopis koji je dokumentirao i oživio stari jezik kojim se nekada govorilo u Bosni. U tom kontekstu, sam Čolaković, pripremajući roman za prvobitno “nesuđeno štampanje”, koje je ipak moralo sačekati decenije nakon njegove smrti, kao posvetu budućem čitatelju zapisao je: “Meni je osobno Melun drag roman iz više razloga. Ma koliko bila istinita tvrdnja da svaki otac voli svako svoje dijete, moj Melun je ipak neka posebnost. Možda najviše zbog toga, što me je upravo on potakao da na osnovu jedne priče (slične legendi o Koštri u Melunu) napišem svoj treći i davno objavljeni roman Legenda o Ali-paši s prvenstvenom namjerom da sačuvam (bar u literaturi) jezik stare Bosne i pokušam sintetizirati jedno nehistorijsko, vanhistorijsko, metahistorijsko ‘bosansko vrijeme legendarnog Ali-paše.'”
Direktor Izdavačke kuće Connectum Ajet Arifi u razgovoru za Anadolu kaže kako je činjenica o posjedovanju informacije uopće o postojanju ovog rukopisa presudno značajna, jer je, prema njegovim riječima, mali broj ljudi znao ili imao šture informacije o ovom rukopisu, pa čak i u struci.
“Mi smo to saznali preko članova porodice, sina Esada i Enverove snahe od starijeg sina, koji je nažalost preselio, a to je gospođa Marina koja danas živi i radi u Americi. Dugo smo se dopisivali da bismo došli do krune i ovog rezultata”, kaže Arifi, napominjući da je rukopis čuvala porodica u Americi, te da su od prve informacije o njegovom postojanju do izlaska iz štampe prošle dvije godine.
Za “Meluna” se vežu brojne specifičnosti. Čolaković u svojim bilješkama navodi da su dva poglavlja romana nestala tokom rata, koja je autor kasnije 50-ih godina po sjećanju rekonstruirao. Takođe postoje podaci da je autor 1956. godine imao pregovore s izdavačkom kućom iz Beograda, kako je izdavač tražio neke rezove u tekstu, što Čolaković nije dozvolio.
“Melun” je zapravo roman koji je natjerao ili presudno uticao na Envera Čolakovića da kasnije napiše svoje čuveno djelo “Legenda o Ali-paši”, kaže Arifi, te dodaje:
“Jedan lik iz romana, za kojeg nećemo govoriti koji je to lik, neka to čitaoci sami saznaju, on je praktično pandan liku Ali-paše. I kada počnete čitati, zaista uživate u prekrasnim dionicama dijaloga kroz roman, u jednoj fabuli koja relaksira, otvara, i vraća nas u neka zlatna vremena našeg bogatog jezika, kojeg smo u međuvremenu negdje izgubili. Čolaković je sa ovim romanom, naravno nakon toga i sa ‘Legendom o Ali-paši’, ali ovdje je to još izražajnije zbog tog kolorita različitosti na južnoslavenskim područjima, pored one folklorne tako i jezičke različitosti, on je tako dobro postavio te neke pregrade. Tako da mi danas, ako imamo uvid u iskustvo čitanja ‘Meluna’, čini mi se da nam je sasvim dovoljno da znamo tačno zašto mi sve svoje jezike nazivamo onako kako ih nazivamo, zašto mi svoj jezik nazivamo bosanskim, ili neko drugi drugačije.”
Arifi ističe kako se ne smije zaboraviti činjenica da je Enver Čolaković bio vrsni prevodilac, autor koji se vrlo ozbiljno bavio jezikom. Connectum je upravo zbog velikog vremenskog perioda između nastanka romana i njegovog prvog objavljivanja, odlučio turcizme u ovom romanu povjeriti Kerimi Filan, profesorici osmanskog i savremenog turskog jezika na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
Ove godine se navršilo 110 godina od rođenja Envera Čolakovića koji je, kako to stoji u predgovoru knjizi, istkao veliko umjetničko djelo iz Bosne i o Bosni. U tom svjetlu, izdavačka kuća Connectum je zajedno s romanom “Melun” također odštampala i čitateljima ponudila redigirano i dopunjeno izdanje Čolakovićeve knjige Legenda o Ali-Paši kao “vlastiti doprinos kulturnoj samosvojnosti i uzdizanju dostojanstva bosanskog čovjeka.” Objavljivanje ovakvog romana književni je događaj bez premca i važna tačka u historiji književnosti Bosne i Hercegovine, možda upravo ona po kojoj će kasnija pokoljenja upamtiti 2023. godinu.
Izvor: Anadolija
