Pred Sudom BiH danas je nastavljeno suđenje u slučaju Čemerno, a nakon što je u sudnicu ušao zaštićeni svjedok (zaštita identiteta kojeg je dobio 2017. godine) zatražio je da ipak njegovo svjedočenje bude javno.
Riječ je o Emiru Zori, koji je kazao, kao i niz drugih svjedoka ranije, da je tokom ispitivanja u istrazi doživio veliki strah, te da ga je jedan od dvojice ispitivača vrijeđao na nacionalnoj osnovi, i da mu je govorio da je cigan.
Tada su odbrane ponovile da se tužilac Vladimir Simović nikada nije izjasnio o nizu pritužbi, a što je naredio nekadašnji predsjedavajući Vijeća Halil Lagumdžija, no Emir Zora je nastavio svjedočenje.
Tako je ispričao da je u aprilu 1992. godine bio pripadnik rezervnog sastava policije, čije je sjedište bilo u Ljubini. Te je 4. aprila 1992. godine radio kao kurir po potrebi.
Kada je riječ o akciji na Čemerno kazao je da mu je neko od redovnih policajaca kazao da obiđe rezervnu policiju i obavijesti ih da će se ići u akciju uništavanja haubica.
„Ja nisam bio obavezan da idem, ali sam otišao kao bolničar. Imao sam plavu uniformu i hekler. Iz Korita smo krenuli prema Čemernom, a na brdu Dernek smo se razdvojili. Ja sam otišao lijevo, a sa mnom su bili Enes Durak, Azmir Halilović, Nermin Bešlija“, kazao je Zora.
Kazao je dalje da je bio mrak i da su borbe počele. Ranjen je Nermin Bešlija kojeg je on previjao, a pomagao mu je Durak, a nakon tog ranjavanja Azmir je bacio bombu, koja se vratila i teško ranila Azmira, pa je pristupio i previjanju Halilovića.
„Enes mi je pomagao da ih izvučemo, a na improviziranim nosilima smo ih snijeli. Zadatak je bio da se unište haubice“, govori Zora.
Na pitanja advokata Enesa Duraka, Ifeta Ferageta da li je to spuštanje od Derneka trajalo određeno vrijeme, Zora je potvrdno odgovorio, kao i to da su po dolasku do haubica saznali da je poginuo Velimir Vidaković.
„Traje borba nekih pola sata“, potvrdio je Zora.
Na pitanje Ferageta o njegovom ispitivanju 2017. godine u SIPA-i, Zora je potvrdio da je dobio strah, koji i danas nosi.
„Vama su govorili šta trebate reći?“, upitao je Feraget, a Zora odgovara:
„Prekidali su me sto puta“.
I ovo ročište obilježeno je nizom prigovora odbrane, ali i prepirke sutkinje Minke Kreho sa tužiocem Simovićem, a Kreho je na kraju poručila da neće ona organizirati edukacije na temu pravilnog ispitivanja svjedoka.
Drugi svjedok Ferid Bešlija pojasnio je da dok je on bio u selu Korita (otišao u Brezu krajem trećeg mjeseca) nije bilo organiziranih formacija u vojnom smislu.
„Svako je svoju kuću branio, ako je neko imao lovačku pušku. Nije bilo nikakvih naređenja. Izviđali smo“, kazao je Bešlija.
Istakao je da je Nusret Bešlija uživao povjerenje mještana jer je bio predsjednik mjesne zajednice, te je počelo ispitivanje o dešavanjima u februaru mjesecu, na šta je prigovorio advokat Nusreta Bešlije, Dražen Zubak, koji je istakao da ovaj period nije relevantan za optužnicu, a prigovor je prihvaćen.
Svjedok Bešlija je cijelu akciju uništavanja haubica gledao s Crvenog brda koje je daleko od Čemerna, a kazao je da je sve informacije tada dobio s Radija Ilijaš.
„Sve što sam čuo bilo je sa zelenog trandže (tranzistor op.a.)“, kazao je Bešlija, dodavši da ne zna lično da je Nusret Bešlija bio u akciji.
U izjavi 2017. godine Bešlija je kazao da je Durak napredovao zbog te akcije, ali je Feragetu potvrdio da je 126. Ilijaška brigada, gdje je Durak postao komandant, formirana godinu dana nakon akcije na Čemerno.
Suđenje u ovom slučaju nastavlja se 21. decembra.
(nap.ba)
