Večeras je u Kino sali Ilijaš upriličena promocija knjige „Ostani što jesi“, autora Safeta Alića. O knjizi koja je afirmativna priča, priča o životu, stradanju, borbi, upornosti i uspjehu samog autora govorili su Nezim ef. Halilović – Muderris i Mr. Asmir ef. Salihović.
„Moj glavni cilj kroz pisanje ove knjige bio je da mladim generacijama kažem i pokažem da je sve moguće uz trud,rad i pošten život. Da im pokažem kako od ničega možemo napraviti nešto. Moja je želja oduvijek bila da uspijem i da ne budem žedan i gladan kao što je to bilo u prošlosti. Put je bio trnovit. Moj život „otpisan“. Međutim, nesreću sam doživljavao srećom i čašu uvijek gledao na pola punu. Uzdajući se u dragog Allaha dž.š. koji je obećao da svoje robove neće opteretiti mimo onoga koliko mogu podnijeti. Na kraju krajeva, sve se dešava njegovom odredbom“, kaže autor Safet Alić
Nezim ef. Halilović je istakao poruku knjige da Bošnjak ne smije odustati i ne smije gubiti nadu.
„Ovo je Safetova biografija, jedno djelo puno tuge i suza, posrtaja – što je sinonim života za nas u istočnoj Bosni a pogotovo Podrinju, ponaosob u našoj Srebrenici kao dubokoj rani nas Bošnjaka koja neće zarasti do kijameta. Safet nikada ne zaboravlja ono što je bio i zato uvijek ima toplu riječ zagrljaj, osmijeh i sve ono što je potrebno onima koji su možda bili u sličnoj situaciji kao on. Ovaj roman zasigurno nosi poticajnu poruku za svakog Bošnjaka, da može da posrne jednom ili više puta, ali se mora podići ponovo, mora se uspraviti, krenuti ispočetka i nikada ne smije gubiti nadu u Allahovu milost i to da su Allahove riznice nepresušne…i na tom putu se ne smijemo nikada umoriti“
Asmir ef. Salihović također je podijelio svoje impresije…
„Ovo je jedna neobična knjiga, prije svega jedna ljudska ispovijest ali neobična ispovijest. Neobična iz razloga što Safet ima jedan dar, kojeg ne znam ni da li je svjestan. Naime, on govori o nekim likovima koji su u knjizi ali koji su na periferiji, dakle nisu oni ljudi ili ličnosti koji su u centru pažnje. On otkriva likove iz sjene, iz nekih tamo prikrajaka i možda je upravo neka odgonetka naših svakodnevnih zagonetki upravo u tim ljudima koji su u sjenama, u krajevima“.
