Mehmed Meho Puzić poznati intepretator bosanske sevdalinke, čovjek širokog osmijeha koji je u pjesmu unosio toliko emocije da je nerijetko znao i zaplakati pjevajući, rođen je u Odžaku 24. jula 1937. godine. Djetinstvo je proveo u rodnom gradu, gdje se školovao, a uporedo se bavio društveno političkim radom kao predsjednik omladine i bio je član Kuturno-umjetničkog društva ˝Posavina˝.
Godine 1962. se oženio i započeo muzičku karijeru položivši audiciju na Radio Sarajevu, gdje je jedini bio primljen od ukupno 54 kandidata.
˝Audiciju za solistu Radio Sarajeva polagao sam 1961. godine. Kad sam čuo nekolicinu kandidata, nasmijah se i glasno upitah:´Zna li ovdje iko pjevati?´. Tako sam preko reda dobio priliku da pokažem šta znam. Zakovao sam ´Okreni se niz đul baštu´ i ´Ah, moj Aljo´ i oduševio Šerbu, Jovicu, Jozu Penavu, Ljubinka Miljkovića. Od tada sam postao predodređen za neke tužne pjesme o majci, jer sam pjevao i plakao uz ´Tebi majko misli lete´. Rekoše mi tada da je bh. sevdah dobio nekoga ko nije ni Zaim ni Safet, a ima nešto svoje˝, prisjetio se Puzić jedne prilike.
Poslije dvogodišnje korepeticije sa profesorom Nevželom, 1. maja 1964. godine prvi put je zapjevao i snimio četri arhivske pjesme. Tada je dobio ˝zeleno˝ svjetlo za snimanje prve singl ploče sa četiri pjesme (˝Mehmeda majka budila˝, ˝Plato bijeli Sarajka djevojka˝…). Ova ploča je u kratkom roku prodata u 100.000 primjeraka, što je bila rijetkost na prostorima bivše Jugoslavije.
Nakon toga slijede festivali: Ilidžanski 1966. godine gdje je bio pobjednik i dobitnik prve nagrade publike i stručnog žirija, zatim slijedi Festival 1968. gdje je nastupajući u 40 gradova Jugoslavije podijelio pobjedu sa Lepom Lukić.
Godine 1969. snimio je pjesmu Tome Zdravkovića ˝Majko, majko˝ koja je bila jedna od najvećih hitova i prodata je u milion primjeraka. Na brojim festivalima bio je nosilac svih mogućih nagrada, prizanja i plaketa, među kojima je najznačajnije ˝Estradna nagrada Bosne i Hercegovine˝ 1980. godine.
Obišao je sve kontinente, a njegovo ime je posebno ispisano u sidnejskoj “Operi” u Austrailiji. U toku cijele svoje muzičke karijere posebno je njegovao tradicionalnu, izvornu, bosansku pjesmu – sevdalinku, a njegove interpretacije se i danas čuvaju kao trajno muzičko blago.
Na bolji svijet presilio je nakon duže i teške bolesti 25. juna 2007. godine, a dženaza mu je klanjana na mezarju Puzića sokak u rodnom Odžaku.
(stav.ba)
