Period je ekstremno visokih temperatura koje u velikoj mjeri posebno pogađaju radnike, pogotovo one koji rade na otvorenom. Građevina se u tome u najvećoj mjeri izdvaja iako nisu pošteđeni ni radnici u zatvorenom koji rade bez ispravne ventilacije i klimatizacije. Sve ovo nam priča prof. dr. sc. Nedima Suljića, diplomirani inžinjer građevinarstva i član Evropske Akademije nauka i umjetnosti i BHAAAS-a koji navodi da ne postoje striktne regulative niti propisi u zakonodavnom smislu pa su tako radnici prepušteni na milost ili nemilost poslodavcima.
Suljić je istakao da su protekla dva mjeseca ekstremno visoke temperature zraka i da se, ukoliko one prijeđu 36 stepeni Celzija, smatra da radnici, pogotovo oni u građevinskom sektoru na otvorenom, rade u jako nepovoljnim radnim uslovima.
“Poslodavci su dužni prema Zakonu zaštite na radu da osiguraju zaposlenom na radnom mjestu i radnoj okolini određene mjere sigurnosti i zdravlja. Uslijed ovakvih vremenskih neprilika i drugim situacijama potrebe, ministarstva socijalnog rada i politike u entitetima izdaju preporuke o provođenju posebnih mjera zaštite. Tako je bilo i junu i julu ove godine i tim se mjerama treba spriječiti nastupanje štetnih posljedica po radnike kako je propisano i zakonom. Novi zakon o zaštiti na radu u Federaciji Bosne i Hercegovine ukazuje na to da je poslodavac dužan da internim aktom utvrdi organizaciju provođenja zaštite na radu, pravilo i prevenciju zaštite, psolove s povećanim rizikom, a to su upravo ovi poslovi na otvorenom, zatim, poslove na kojima se provode mjere skraćivanja radnog vremena što je jedna od preporuka nadležnih ministarstava i naravno da se utvrdi zdravstveno stanje radnika koji su na poslovima s povećanim rizikom”, istakao je.
Dalje navodi da je toplotno opterećenje radnika veoma opasno ukoliko svjedočimo i vlažnosti zraka do 40 posto.
“Postoji zaista velika vjerovatnoća pojave jako velike iscrpljenosti radnika što naravno u slučaju nastavka rada u takvom okruženju može prije svega dovesti do toplotnog udara. Ono što je u ovim zadnjim Zakonom o zaštiti na radu u FBiH su određene smjernice, a to je uvođenje povjerenika na radu kojeg trebaju imenovati radnici u firmi koja broji više od 30 uposlenih. Ako ga oni ne imenuju onda to treba učiniti sindikat. Taj povjerenik ima pravo da zahtjeva od poslodavca da preduzme određene radnje i da mu dostavi predložene mjere o otklanjanju rizika i izvora opasnosti i da ako treba, zahtijeva i inspekcijski pregled, ako smatra da poslodavac nije dobro postupio i osigurao zdrave uslove rada. Nažalost, kod nas, barem ovih zadnjih nekoliko godina sve je to mrtvo slovo na papiru. Nažalost, veliki broj poslodavaca kod nas u BiH ide više za profitom što naravno ne bi trebalo biti tako jer ukoliko brinu o radnicima imat će bolje okruženje za rad, kvalitet i veću produktivnost”, smatra naš sagovornik.
Interesovalo nas je na koji način poslodavci nastoje zaštititi radnike koji rade na otvorenom, ali i one koji su u zatvorenom, ali ne u baš idealnim uslovima rada poput radnika u ćevabdžinicama, burgdžinicama i sl. gdje su slabije ventilacije što tokom ljetnih dana dovodi do otežanih uslova rada?
“Na to bih pitanje prije svega odgovorio preporukama poslodavcima nadležnih ministarstava iz oba entiteta, a koja se prije svega odnose da se ne radi na otvorenom tokom visokih temperatura između 12:00 i 17:00 sati. Prema mom mišljenju to bi trebao bit iizmeđu 11:00 i 18:00 sati. Ukoliko je proces rada kod poslodavca organizovan tako da je nemoguće primijeniti tu mjeru, onda se preporučuje da radnici na otvorenom započnu posao od 6:00 sati ujutro. Radim na Univerzitetu u Tuzli i prethodnih dana je došla preporuka Senata da počnemo raditi od 7:00 sati iako radimo od 8:00 sati i da sat ranije završavamo zbog ekstremnih temperatura iako radimo u zatvorenim i klimatiziranim prostorima. Posebno je važno tako postupiti kada je riječ o radnicima u građevini, ugostiteljstvu – pogotovo kuhinji gdje se radi u dodatno otežanim uslovima zbog toplote”, naveo je.
Govoreći o radu na otvorenom, posebno je izdvojio radnike zaposlene u cestogradni nazvavši to fascinantnim.
“Posebno oni koji rade na završnom postavljanju habajućeg sloja asfalta. Naravno treba i ručni rad radnika da se popravi ugradnja asfalta na saobraćajnici. Ta temperatura asfalta je između 130 i 140 stepeni Celzija i kada tome prirodate 36 stepeni zraka i tjelesnu temperaturu radnika dolazimo do neke fascinante cifre od gotovo 200 stepeni Celzija. To je rad u gotovo nemogućim uslovima. Dakle, radnici koji rade zaista u uslovima visoke temperature zraka, koji je izložen toplotnom udaru, sunčanici, opekotinama jer takvo jedno dugotrajno izlaganje suncu na koncu može biti i smrtna posljedica uslijed toplotnog udara. Pravilna zaštita na radu preduslov je naravno svakog uspješnog radnog prostora u svijetu pa tako i u BiH. Svrha zaštite na radu je stvarati sigurne radne uslove kako bi se spriječili zastoji u dovijanju tehnoloških procesa u bilo kojoj privrednoj grani. Isto tako zakonom je predviđen i niz sprečavanja povreda, ali to opet sve zavisi od poslodavca do poslodavca”, istakao je Suljić.
Naglasio je i to da sama zaštita na radu počinje još od faze projektovanja.
“Ako govorimo o građevinarstvu postoji tzv. elaborat zaštite na radu u svakom glavnom projektu građevinskog objekta. Taj se elaborat u većini slučajeva piše uniformno, uobičajeno i bez konkretnih uslova za svake pojedinačne objekte. Tu trebaju da se naročito analiziraju radovi pri ekstremnim uslovima kako u oblasti niskogradnje, tako i u oblasti visokogradnje jer u urbanim sredinama gdje se grade zgrade i gdje imamo puno asfalta i gdje te površine apsorbuju negdje oko 90 do 95 post osunčeve energije i kada padne temperatura zraka dolazi do isijavanja zračenja u atmosferu i povećava se još više temperatura zraka. Sve su preventivne mjere lijepo propisane u Zakonu u radu, ali sve preporuke donosi poslodavac internim pravilnikom i od njega zavisi da li će i na koji način zaštititi svoje radnike. Sve uvijek stoji na papiru, ali pitanje je koliko poslodavci imaju empatije i osjećaja za svoje radnike. Mišljenja sam da je bolje raditi čestiri sata efektivno pri ovako ekstremnim temperaturama nego osam sati gdje je sigurno manja produktivnost, a veća mogućnost za povređivanjem radnika i posljedica po život i njihovo zdravlje”, dodao je profesor.
Svjesni da se postojeći propisi, nažalost, sve manje poštuju, interesovalo nas je da li inspekcijske službe redovno kontrolišu rad na terenima?
“Našim preporukama u BiH nije regulisan rad na otvorenom prilikom visokih ili esktremno niskih temperatura. Nažalost, čak i u većini zemalja EU nije propisano zakonom koja je to visoka ili niska temperatura zraka pri kojoj se ne smije raditi na otvorenom. Kada je riječ o inspekcijskoj kontroli i to je regulisano Zakonom o zaštiti na radu. Kada je riječ o Federaciji BiH imamo kantonalnu i federalnu inspekcijsku upravu, a na nivou Republike Srpske je republička inspekcijska uprava. Obaveza inspekcije je da izvrši inspekcijsku kontrolu najmanje jednom godišnje kada je riječ o poslodavcu koji se bavi tehnološkim procesom i proizvodnjom, a po potrebi i više puta. Potreba je upravo sada kada su visoke temperature i treba kontrolisati upravo i uslove u kojima ti radnici rade. Ako inspektor utvrdi da postoji neposredna opasnost na jednom radnom mjestu i ako poslodavac ne postupi po rješenju o uklanjanju nedostataka, onda inspektor mora zabraniti rad na jednom takvom radnom mjestu sve dok se te nepravilnosti ne otklone u potpunosti. Interesantno je po ovom Zakonom o zaštiti na radu u FBiH da ako se radnik povjeri inspekciji onda oni moraju da čuvaju taj povjerljivi podataka i ime radnika koji mu se obratio zbog neprovođenja zaštite po sigurnost i zdravlje radnika. Ovim zakonom su date i novčane/prekršajne kazne do 15.000 KM, odnosno, minimalnih 5.000 KM”, naglasio je.
Napomenuo je da nije samo inspekcija ta koja treba zaštititi radnika.
“Kada je riječ o građevinarstvu, prije svega na svakom gradilištu imate nadzorni organ i svaki građevinski inžinjer treba obustaviti gradnju kada je riječ o ekstremno visokim temperaturama ako nisu poduzete odgovarajuće mjere koje prije svega podrazumijevaju da se radnicima osigura dovoljna količina vode i hladnih bezalkoholnih napitaka. Da se radi u smjenama da se skraćuje radno vrijeme i prave češće pauze i ako se takvo nešto ne poduzme onda su moguće posljedice po zdravlje radnika. Kada sam vršio kontrole radova, onda sam obustavljao radove na takvom jednom gradilištu”, istakao je Suljić.
Nažalost, mišljenja je da radnici koji rade u takvim ekstremnim uslovima rada nisu u potpunosti upoznati sa svojim pravima.
“Naravno, u tome treba poduzeti određenu ulogu i sindikat koji treba zaštititi radnike. Ono što čujemo u zadnjih nekoliko godina jeste da imamo situaciju da je na desetine radnika u građevini koji su izgubili živote ili pretrpjeli teške povrede na gradilištu. Jedan od uzroka su esktremno visoke temperature zraka i nepropisana visina na kojoj se izvode radovi upravo pod tim visokim temperaturama. Kada se tiče rada pri visokim temperaturama i radnicima koje viđamo i u 13:00 sati važno je istaći da ne postoje nikakve posebne regulacije niti je u Zakonu o zaštiti na radu propisano koliko su to ekstremne temperature već samo preporuke poslodavcima od entitetskih ministara. Radnici su faktički prepušteni na milost ili nemilost svojim poslodavcima. Iako su to samo apeli prema poslodavcima treba se napraviti zakonska regulativa i da se odredi koje su to ekstremne temperature i da se poslodavci toga pridržavaju. Sve do tada poslodavci će gledati vlastiti interes, a tek na kraju dolazi sigurnost i zdravlje radnika”, poručio je, između ostalog, Suljić.
