BIHVIJESTI

Nasiha Kapidžić Hadžić: Godišnjica smrti omiljene dječije pjesnikinje

Nasiha Kapidžić-Hadžić rođena je u Banja Luci 6. decembra 1932. godine. Završila je osnovnu školu i gimnaziju u Banjoj Luci. Studij književnosti je završila na Filozofskom fakultetu u Beogradu.

Njen otac, Hadžić Ali-efendija Kapidžić bio je viši vojni imam u vojsci Kraljevine Jugoslavije i početkom Drugog svjetskog rata bio je prvi potpisnik Rezolucije banjalučkih muslimana, koja je bila usmjerena protiv progona Srba i Jevreja od vlasti NDH.

Kapidžić Hadžić je radila kao profesorica u Banjalučkoj gimnaziji, kao urednica u Obrazovnom i Dječijem programu Radio-Sarajeva, urednica biblioteke ”Lastavica” i drugih edicija za djecu i omladinu u izdavačkoj kući ”Veselin Masleša” u Sarajevu. Bila je pjesnikinja, prozaist i dramski pisac.

Objavljene su joj sljedeće knjige: “Maskenbal u šumi”, “Vezeni most”, “Skrivena priča”, “Kad si bila mala”, “Od tvog grada do mog grada”, “Glas djetinjstva”, “Liliput” i druge.

Pjesme i priče Nasihe Kapidžić-Hadžić su objavljene u više izbora, zastupljene u čitankama, u školskoj lektiri i prevođene na druge jezike. Zastupljene su i u nekim stranim antologijama.

Dobitnica je više nagrada i priznanja, među kojima su: Dvadesetsedmojulska nagrada, Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva, Nagrada ”Veselin Masleša” grada Banje Luke i dvije godišnje nagrade izdavačke kuće ”Svjetlost”.

Agresija na Bosnu i Hercegovinu zatekla ju je u Sarajevu, gdje je i umrla 22. septembra 1995. godine.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine historijsku građevinu – Kapidžića kuća (rodna kuća Nasihe Kapidžić-Hadžić) u Banjoj Luci proglasila je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Kapidžića kuća se nalazi u banjalučkom naselju Mejdan. Kuća je izgrađena krajem XVIII ili početkom XIX vijeka, što bi moglo da se zaključi prema vrsti građe i načinu zidanja, te sačuvanoj dispoziciji objekta. Objekat je, takođe, vidljiv na geodetskoj karti Banje Luke, koju je uradila Austrougarska geodetska uprava 1882. godine.

Vezeni most

Kad jednom dođeš u grad od lišća
da budeš najdraži gost,
vidjećeš kako obale travne
na ruci drže most.

Most vezan žicom svilenom, tankom
u sedam boja tkan;
ogledalo mu zelena rijeka,
a ukras sunčan dan.

Vjetar ga njiše ko voda čamce,
svezane u plićaku;
rojevi svitaca nad njim se pale,
pa blista i u mraku.

A pod njim čudni orkestar ljeta,
s dva cvrčka u duetu,
oglašava se svake noći,
ljepši od svih na svijetu.

Divnim ga šumorom slave vrbaci
prepuni malih snova;
niko mu nije pjevao ljepše
od bijelih bagremova.

Kada nam dođeš u grad od lišća
da budeš najdraži gost,
preći ćeš i ti korakom lakim
vezeni, vitki most.

Povezane objave

Back to top button