Na grobu Alekse Šantića na pravoslavnom groblju Bjelušine u Mostaru danas u 10:30 sati bit će služen parastos i položeno cvijeće u povodu 101. godišnjice pjesnikove smrti.
Godišnjicu će obilježiti Srpska pravoslavna crkvena općina Mostar, Srpsko prosvjetno i kulturno društvo ”Prosvjeta”, Gradsko vijeće Mostara i Srpsko pjevačko i kulturno-umjetničko društvo ”Gusle”, saopćeno je iz mostarske “Prosvjete”.
O porodici
Aleksa Šantić rođen je 1868. godine u Mostaru, gradu u srcu Hercegovine, gdje je proveo veći dio svog života. Otac Risto mu je rano umro pa je staranje nad njim preuzeo stric. Imao je četiri brata, Peru, Jeftana, Savu i Jakova, kao i sestre Soku, Persu (koja se udala za pjesnika i Aleksinog prijatelja Svetozara Ćorovića) i Zoricu koja je umrla kao beba.
Živio je u trgovačkoj porodici u kojoj nisu imali razumijevanja za njegov talenat pa se poslije završetka trgovačke škole u Trstu i Ljubljani vraća u rodni Mostar.
Svoju najveću pjesničku zrelost Šantić dostiže između 1905. i 1910. godine kada su i nastale njegove najljepše pjesme.
Neostvarena ljubav
Šantićeva poezija je puna snažnih emocija, ljubavne tuge a i bola i prkosa.
Ljubavna poezija mostarskog pjesnika razvila se pod jakim uticajem sevdalinke. Ambijent njegovih ljubavnih pjesama je ambijent bašta, behara, hamama, šadrvana…
U ljubavnim pjesmama najčešći motiv je čežnja.
Pjesnik sve svoje drage posmatra iz prikrajka pa čežnja najčešće prerasta u tugu zbog neostvarene ljubavi.
Poznati pjesnik preminuo je 2. februara 1924. godine u rodnom Mostaru od tuberkuloze.
