Svjetski dan podrške oboljelima od epilepsije – “Ljubičasti dan”

Epilepsija je hronična nezarazna bolest mozga koju karakteriziraju rekurentni (ponavljajući) napadi u vidu kratkih epizoda nevoljnih pokreta koji mogu zahvatiti dio tijela (parcijalni) ili cijelo tijelo (generalizirani) i ponekad su popraćeni gubitkom svijesti i kontrole nad radom crijeva ili mokraćnog mjehura. Električna pražnjenja mogu se dešavati u različitim dijelovima mozga. Napadi mogu varirati od najkraćih gubitaka pažnje ili trzaja mišića do teških i dugotrajnih konvulzija. Učestalost napada također može varirati, od manje od jednog godišnje do nekoliko dnevno. Jedan napad ne znači epilepsiju (do 10% ljudi u svijetu ima jedan napada tijekom života). Epilepsija se definira kao dva ili više neprovociranih napada.

Znaci i simptomi

Karakteristike napada variraju i ovise o tome gdje u mozgu poremećaj prvo počinje i koliko se daleko širi. Javljaju se privremeni simptomi, poput gubitka svijesti, te poremećaji kretanja, osjeta (uključujući vid, sluh i okus), raspoloženja ili drugih kognitivnih funkcija.

Osobe s epilepsijom obično imaju više fizičkih problema (kao što su prijelomi i modrice od ozljeda povezanih s napadima), kao i veću učestalost psiholoških poremećaja, uključujući anksioznost i depresiju.

Stanje u svijetu

Epilepsija je jedna od najčešćih neuroloških bolesti u svijetu od koje boluje oko 50 miliona ljudi svih dobi širom svijeta. Procijenjeni udio opće populacije s aktivnom epilepsijom (tj. kontinuiranim napadima ili s potrebom za liječenjem) u određenom trenutku je između 4 i 10 na 1.000 ljudi. Procjenjuje se da svake godine u svijetu oko 5 miliona ljudi dobije dijagnozu epilepsije.

Stanje u Federaciji Bosne i Hercegovine

U Federaciji Bosne i Hercegovine registrovan je porast stope obolijevanja od epilepsije  (G40) i status epilepticus (G41) u periodu 2019.-2021. godine.

Uzroci

Uzroci epilepsije podijeljeni su u sljedeće kategorije: strukturni, genetski, infektivni, metabolički, imunološki i nepoznati.

Primjeri uključuju:

• oštećenje mozga zbog prenatalnih ili perinatalnih uzroka (npr. gubitak kisika ili trauma tijekom poroda, niska porođajna težina),
• kongenitalne abnormalnosti ili genetski uslovljene bolesti povezane s malformacijama mozga,
• teška ozljeda glave,
• ishemijski moždani udar,
• infekcija mozga kao što je meningitis,
• određeni genetski uslovljeni sindromi i
• tumor na mozgu.

Prevencija

Procjenjuje se da se 25% slučajeva epilepsije potencijalno može spriječiti. Prevencija ozljeda glave, primjerice smanjenjem broja padova, prometnih nesreća i sportskih ozljeda, najučinkovitiji je način prevencije posttraumatske epilepsije.

Adekvatna perinatalna skrb može smanjiti nove slučajeve epilepsije uzrokovane   porođajnom ozljedom. Korištenje lijekova i drugih metoda za snižavanje tjelesne temperature djeteta s groznicom može smanjiti mogućnost febrilnih napada.

Prevencija epilepsije povezane s moždanim udarom usmjerena je na smanjenje čimbenika kardiovaskularnog rizika, npr. mjere za prevenciju ili kontrolu visokog krvnog tlaka, dijabetesa i pretilosti, te izbjegavanje pušenja i prekomjerne upotrebe alkohola.

Infekcije središnjeg živčanog sustava česti su uzroci epilepsije u tropskim područjima. Uklanjanje parazita u tim sredinama i obrazovanje o tome kako izbjeći infekcije mogu biti učinkoviti načini za smanjenje epilepsije kako u ovim područjima tako i u cijelom svijetu.

Prva pomoć u velikom epileptičkom napadu:

·         Ukloniti iz blizine bolesnika sve predmete koji bi ga mogli ozlijediti u tijeku napadaja;

·         Postaviti neki mekan i ravan predmet pod glavu bolesnika (jastuk, torbu, prikladno savijen odjevni predmet);

·         Otkopčati bolesniku okovratnik košulje, razvezati mu kravatu, eventualno otpustiti remen hlača;

·         Nakon prestanka konvulzija postaviti bolesnika u tzv. bočni položaj (donja noga ispružena, donja ruka iza tijela);

·         Ne postavljati nikakve predmete u usta bolesnika (špatula, žlica i sl.) u cilju sprečavanja zagriza jezika, ne pokušavati silom bolesniku otvoriti usta;

·         Ne davati bolesniku nikakvu tekućinu na usta u tijeku napadaja – sve do potpunog povratka svijesti;

·         Nije uputno držati bolesnika tijekom konvulzija, niti pokušavati fizički zaustaviti grčeve;

·         Potražiti u bolesnikovoj odjeći dokument o mogućoj bolesti (u nekim zemljama postoje identifikacijske karte ili narukvice za bolesnike s epilepsijom);

·         Provjeriti točno vrijeme početka napadaja – radi orijentacije o dužini njegova trajanja;

·         Uvijek pričekati na mjestu događaja da bolesnik dođe k svijesti;

·         Ponuditi mu pomoć ili – shodno potrebi – pozvati stručnu medicinsku pomoć.