Odavanjem počasti, polaganjem cvijeća, te prigodnim programom na centralnom spomen obilježju u Ilijašu, kao i na mjestu pronađene masovne grobnice gdje je izgrađen spomenik na brdu Žerovanj obilježen je Dan nestalih općine Ilijaš uz poruku “Govorite, šutnja je bol duše”. Deveti juni je odabran kao datum sjećanja na nestale Ilijašane, jer je najveći broj nestalih upravo na ovaj datum 1992. godine odveden iz svojih domova u logore, nakon čega im se gubi svaki trag. Još se traga za 44 osobe.
Udruženje porodica nestalih općine Ilijaš, i ove godine pitaju isto pitanje „GDJE JE?“. Njihova borba traje više od tri decenije, da saznaju gdje su njihovi sinovi, očevi, majke i kćerke.
Predsjednica Udruženja nestalih općine Ilijaš Zekija Avdibegović 33 godine traga za sinom i mužem.
-Suvišno je reći kako se osjećam, već 33 godine porodice tragaju za barem jednom kosti, da nađu smiraj, da imaju mezar gdje otići. Ove godine apelujem na naše političare da trebaju čuvati Bosnu i Hercegovinu, a poslije toga da se pronađu nestali. Kako je dočekati bajrame, praznike, ogromna je tuga, mi ne možemo slaviti, nego samo plakati, 44 osobe još su nestale i više nemamo nikakve informacije, prošle godine smo pronašli dvije kosti, iskopavali smo i prošle i ove godine ali ništa nismo našli, apelujem ponovo na ljude koji mogu pomoći da se to riješi. Apelujem na više instance vlasti da se aktivnije uključe u rješavanje ovog pitanja, u BiH više je od 7300 nestalih, porodice tragaju, majke umiru, ali mi nećemo odustati. Općina Ilijaš pomaže i danas i načelnik Dovadžija, kao i načelnik u prošlom sazivu Akif Fazlić. Zahvaljući Udruženju porodica nestalih, Muhammedu Handžiću i načelniku Fazliću napravili smo spomen obilježje na mjestu masovne grobnice na Žerovnju gdje možemo odati počast onim čija se imena nalaze na pločama i koji su pronađeni, poručila je Zaka.
Načelnik Općine Ilijaš Amar Dovadžija naglašava da borba za istinu nikad ne treba prestati, a da je primjer te borbe u Ilijašu i cijeloj državi majka Zekija Avdibegović i druge majke.
-Današni dan nije samo datum u kalendaru – ovo je dan koji nas posebno obavezuje da se sjetimo 44 naših sugrađana koji nisu nestali, nego su odvedeni i ubijeni od strane agresora, samo zato što su bili Bošnjaci, muslimani. To su sinovi i kćeri, majke i očevi, braća, sestre, prijatelji čiji su životi nasilno prekinuti, a čije sudbine još uvijek nisu razjašnjene. Njihove porodice više od tri decenije žive s neizvjesnošću, ali i s vjerom u istinu i pravdu. Njihova ustrajnost predstavlja temelj na kojem počiva naš zajednički napor da se razjasne sudbine nestalih, identifikuju posmrtni ostaci i odgovorni izvedu pred lice pravde. Njihova bol je kolektivna rana našeg društva, rana koja ne može zacijeliti bez istine, pravde i odgovornosti. Obaveza koju imamo prema našim ubijenim sugrađanima i njihovim porodicama nije samo moralna. Ona je pravna, institucionalna i nadasve, ljudska. Kao načelnik ove općine, osjećam posebnu odgovornost da istaknem da pitanje nestalih nije i ne smije biti samo stvar prošlosti, niti samo posao nadležnih državnih institucija. To je duboko humanitarno pitanje, moralna obaveza svakog pojedinca i zajednice. Znajte da je naša lokalna zajednica mjesto gdje porodice nestalih znaju da nisu zaboravljene i gdje njihova bol ima svoje priznanje i poštovanje. Posebno se zahvaljujem gospođi Zekiji Avdibegović, predsjednici Udruženja porodica nestalih osoba općine Ilijaš, čija snaga i ustrajnost, uprkos brojnim izazovima sa kojim se susreće zaslužuje posebno poštovanje. Naša Zaka je žena koja je u jednoj noći, kada su joj agresori odveli muža Omera i maloljetnog sina Elvedina, a za čijim kostima još uvijek traga, postala stub porodice, iako se tog momenta tlo pod njenim nogama urušilo. Njena borba je duga, tiha, ali ne i nevidljiva. To je borba za istinu, za pravdu, za pravo. Zako neka te Bog čuva i hvala ti za sve što činiš na putu traganja za istinom i pravdom. Također zahvalnost pripada i svim institucijama koje predano rade na pronalasku nestalih, prije svega Institutu za nestale osobe BiH, Međunarodnoj komisiji za nestale osobe, kao i udruženjima porodica nestalih. Danas sa ovog mjesta ponavljamo: traganje za istinom i pravdom mora biti kontinuirano, oslobođeno političkih uticaja i podržano s najvišeg nivoa odgovornosti – ali i s lokalnog nivoa, gdje bol i sjećanja žive svakodnevno. Ovim putem još jednom pozivam sve koji posjeduju informacije koje mogu pomoći u rješavanju sudbina nestalih da učine ono što je ispravno – zbog porodica koje zaslužuju istinu, ali i zbog našeg društva koje zaslužuje pravdu i mir. Porodice nestalih sugrađana, porodice šehida i poginulih boraca, u ime svih građana općine Ilijaš želim vam uputiti riječi iskrenog poštovanja i saosjećanja. Znajte da vaša borba nije usamljena. Ova općina će i dalje biti vaš partner u svim nastojanjima da se istina sazna, pravda ostvari, a dostojanstvo sačuva. Neka Dan nestalih osoba općine Ilijaš bude podsjetnik da, dok god postoji ijedna nepoznata sudbina, naše društvo ima obavezu da traga, pamti i poštuje.
Historičar Mustafa Dedović kazao je da nikako ne smijemo dozvoliti da ovakvi događaji postanu samo dani, jer se o nestalih 44 Ilijašana mora stalno govoriti.
-Onaj ko zaboravlja dozvoljava da mu se historija ponovi čak i na gori način. Balkan je često kažu krvava mrlja na Evropi, svjedoci smo ponavljanja zločina, genocida svakih 40,50 godina. I 33 godina poslije agresije trebamo nastaviti da se sjećamo i govorimo sa istim žarom, ovaj događaj je primjer kako treba, vidimo djecu, obične građane, pripadnike vlasti, vidi se da je ljudima stalo, da ne zaboravljaju, a to je ono ljudsko koliko možemo doprinijeti da se žrtve nikada ne zaborave, a da se porodicama i preživjelima pruži podrška.
U nastavku programa na brdu Žerovanj gdje je pronađena masovna grobnica izgrađeno je spomen obilježje sa imenima žrtava. O važnosti traganja za istinom i pravdom i daljoj borbi, kao i obavezi sjećanja i pamćenja govorili su na Žerovnju Ramiz Salkić, Akif Fazlić i Mahir Dević.
Kraj maja pa do polovine juna 1992. godine je period koji će crnim slovima biti ispisani u historiju Ilijaša. Počelo je u Bioči, zatim u Lješevu, Luci, Kadarićima pa sve do Crne Rijeke. Više od 500 građana Ilijaša je bilo zatvoreno u logorima, mučeno, odvođeno na žive štitove i zlostavljano.
Dirljivom programu obilježavanja Dana nestalih općine Ilijaš doprinijela je Amila Grbo izvedbom pjesme „Što te nema“, kao i mladi pjesnik Nermin Šehić recitacijom svoje poezije.
