Promocija romana “Vrijeme žetve” autora Amira Misirlića održana je sinoć u sklopu programa Manifestacije kulture, sporta i trgovine “Ilijaški dani”. Moderator Semir Spahić, predstavljajući ovo djelo, kazao je da je ovo jedan od najboljih romana koje je pročitao u posljednje vrijeme, da Misirlić piše s lakoćom i da je, takoreći, pionir u žanru naučne fantastike u bh.beletristici. Sam autor kaže da roman u sebi ima mnogo orvelovskog, te povremeno naznake horora, predviđanja bliže budućnosti godine 2036. u kojem sve više zapadamo u dužničko ropstvo, gdje bankari upravljaju nama i vlasnici su i naših tijela i naših duša, te imaju potpunu kontrolu a sloboda je izgubljena. Veli da je ovom knjigom htio da napiše štivo koje će biti “pitko, ali ne plitko”, da nije imao pretenziju otkrivati neke velike filozofske istine. Ovo je treća promocija romana, prva je bila na sajmu knjige u Sarajevu, druga nedavno u Misirlićevoj rodnoj Vogošći.
„Vrijeme žetve“ je knjiga koja se bavi pričom o našoj budućnosti da bi nas upozorila na našu sadašnjost. Vremenski je smještena u 2036.godinu, govori o onome što nam se danas dešava, kako banke vladaju nama, kako gubimo sistem vrijednosti, kako se gubimo u aktuelnim situacijama, dužničkom ropstvu.
Knjiga je klasični roman koji ima svoj glavni tok i veoma je zanimljiv- kazao je Misirlić za Radio Ilijaš.
Da bi vam se ovaj roman svidio, zapravo, da biste shvatili da se radi o posebnom i neobičnom književnom djelu, potrebno je da pročitate samo prvu rečenicu: Gospodine, vi ne postojite.
Odmah se zapitate o postojanju ljudske vrste, vlastitom bitku i etosu, sudbini, životu, postanku i nestanku. „Gospodine, vi ne postojite“. Pitate se da li cijeli ovaj svijet odista postoji ili je samo bolesna fikcija nestašnog vraga, ili pak kakav paralelni svijet u kojem ne možemo razlučiti granicu između stvarnog i imaginarnog.
A onda upoznate Adema Jašarspahića, glavnog lika ove priče i shvatite da ova prva rečenica znači samo to da Adema nema u bolničkoj evidenciji. Bez svoje volje je doveden u bolnicu čije usluge ne može da plati, ali mu se kao spasonosno rješenje nudi kredit. I dok Adem, iako već starac, bjesomučno trči od koševske bolnice ka koševskom stadionu, mi upoznajemo nesretnu djevojku Maju i tajkuna Mentora, čiji odnos predstavlja iskrivljenu percepciju bogataša kako sve i svi pripadaju samo njemu i nesretne djevojke kojoj život nije ponudio puno izbora i koja pokušava da se sama izbori za svoju samostalnost.
Vješto i nenametljivo, pisac nam uvodi i novog, važnog lika, Benjamina Serdara. On radi za monstruoznu Biobanku, čijeg je lidera stari Adem prepoznao bježeći iz bolnice. To prepoznavanje nije tek puka identifikacija određene ličnosti, već prepoznavanje Bankara Andree kao stvarnog čudovišta u čijim očima nije vidio dušu, a ne samo metaforu za bezdušne bankare koji nam i danas bezdušno uzimaju novac kako bi bili još bogatiji i uticajniji. Kad kažem i danas, mislim na činjenicu da je Misirlić radnju smjestio u budućnost u 2036. godinu. Ne bez razloga, jer koncept koji nam danas nude moćni bankari stvara realnu pretpostavku da za 19 godina, koliko je od ovog trenutka preostalo do te godine, bankari i moćnici zaista i postanu finansijski zombiji koji će nam bez grižnje savjesti uzeti i novac i dušu. Shvatićemo to i kada upoznamo Andrea i Pascala, bankare koji u činjenici da je Adem Jašarspahić prepoznao jednog od njih vide opasnost po sebe i svoj sistem, te u lov na njega šalju Benjamina Serdara. Sve će nam najbolje objasniti riječi bankara Andree: „Otkrili smo da u ljudskom biću postoji jedan smiješan i nepotreban ustroj koji oni nazivaju čast“. Ova rečenica otkriva sav moralni jad u koji zapadaju Bankari i koji će u konačnici proizvesti „veliku žetvu“, u kojoj, gle čuda, bankarima nije u prvom planu novac, već nešto što normalnom čovjeku tjera strah u kosti.
Ovaj roman je sigurno jedinstven u BH književnosti jer zahvata temu o kojoj dosad ni jedan ozbiljniji domaći pisac nije pisao, temu koja je jednako bliska svim ljudima na ovoj planeti – utjecaj novca i finansijske moći pojedinaca i interesnih grupa na sve ljude i njihove živote, bez obzira njihovo porijeklo, nacionalnost, društveni status ili obrazovanje. Svi smo mi već odavno žrtve pohlepnog bankarskog sektora i nije isključeno da se jednog dana desi baš ono što ćemo pročitati u ovom sjajnom i jedinstvenom romanu, zaključio je Spahić u sinoćnjoj recenziji romana.
Zainteresiranim čitateljima knjiga je dostupna i u Biblioteci Ilijaš.
