Nakon što smo se veći dio oktobra nauživali u sunčanim i toplim danima i šarenilu boja jeseni, sinoć je naglo opalo lišće sa krošanja drveća, naoblačilo se i ovog ponedjeljka već svjedočimo dolasku kasne jeseni. Vrijedni radnici KJKP Rad neumorno skupljaju gomile lišće i odvoze kamionom kako bi grad ostao čist. 
Djeca vole lišće, pa ga skupljaju u jednu gomilu po kojoj radosno skaču, to je bila glavna zabava u Dječijem parku proteklih dana. Meteorolozi kažu da je rana šarena i sunčana jesen prošla, lišće će opasti i stiže novembar sivi ogoljelih grana, oblaci su savladali sunce i sivilo se nadvija, idu ptice selice, a dolazak zime, kiša i snijega se osjeti u svemu. Stižu dani kada ćemo uživati u toplim domovima, uz tople napitke, miris pečenog kestena, dobru knjigu ili film. A koliko su dani kratki, a noći duge osjetit ćemo u nedjelju prelaskom na zimsko računanje vremena, kada ćemo kazaljke pomjeriti sa 3 na 2 sata.
I kao što reče veliki pjesnik Musa Ćazim Ćatić u pjesmi Jesenski plač:
“Već jesen širi blatne skute svoje;
Drveću s glave vjetar kosu čupa,
I mokrom rukom bjesomučno lupa
O mutni pendžer male sobe moje.
Priroda blijeda, bez čara i boje,
U hladnoj kiši svoje lice kupa…
Kroz baštu tuga u crnini stupa
I svuda za njom sablasti se roje.
Tek mjesec katkad prospe suze plave
Više mrtvog cvijeća i uvele trave. –
A ja i Lejla: moja draga muza
– Baš k'o dva kipa slivena od suza
Žurimo u noć. I sred naših grudi
Zaspala bol se polagano budi
II
O, blijeda jeseni, o, doba boli!
O, plačna sliko uzdaha i tuge!
O, kišo suza što je nebo proli
U krilo noći olovne i duge!
O, mrtvi leptiri, što ljubite Luge!
O, svehli cvijeci i borovi goli!
O, ozeble ptice, nevine mi druge!
O, oblakovi zamišljeni toli!
O, pokisla gnijezda u dalekoj gori!
O, rijeko, koja jecajuć’ žubori!
O, žuto lišće i bolesne grane!
O, moja mladosti, o, umrli dane!
Vi ste sve zvuci jedne pjesme bone,
Što dršće na usni silne vasione…”
