Roman govori o perzijskom mistiku Omaru Hajamu (Hajjam), a u njega su smještena tri dijela, prvi “Sjeme smrti”, drugi “Utjeha noćnog neba” i treći “Miris straha”. Svi naslovi su simbolični i nose određenu mistiku i poruku. Trilogija je prva knjiga u ediciji biblioteke magazina „Stav“. Ovo djelo možete pronaći u Gradskoj biblioteci Ilijaš.
“Radeći na romanu zapravo sam želio razumjeti svog junaka, pustiti ga da slobodno djeluje, onako kako odgovara njegovom biću, a ne onako kako sam ja to zamislio. Pokušao sam rekonstruisati njegovu epohu, što je moguće tačnije i vjernije. Kako je rad na romanu odmicao, tako su se sličnosti epoha sve jasnije pokazivale”, kazao je Karahasan.
Karahasanov roman, remek djelo po formi i sadržaju, kako cijeni recenzent fra Mile Babić, priča je čiji je glavni lik Omar Hajjam, veliki perzijski astronom, matematičar i pjesnik, “čovjek znanja”.
Karahasanovo štivo sudbinski je povezano s rukopisom na koji je nekada nabasao u biblioteci sarajevske Vijećnice, nastao još u predosmanskom periodu.
Nakon što je Vijećnica izgorjela 1992. godine, u dugim noćima života u Norveškoj, autor je sebi obećao da će rekonstruirati sve što je pročitao u njoj.
Rezultat toga obećanja je i roman “Što pepeo priča”, koji je po riječima promotora fra Mile Babića, himna životu i ljubavi.
Idejom da o Hajjamu napiše roman Karahasan se bavio decenijama kao i izučavanjem Hajjama, ali i vremena u kojem je živio. I kako je to objasnio fra Mile Babić, Karahasan je izučio kako je u dvanaestom vijeku živjelo u Isfahanu, kako se voljelo, kako se prakticirala vjera vodila politika…
– Karahasan je roman ispisao jednostavnim pripovijedanjem umjesto eseističke refleksije koja je evidentna u drugim autorovim djelima – kazao je Babić.
Historijska dešavanja u kojima je Hajjam tada živio – vrijeme krstaških ratova i pojavljivanje vitezova Templara. To je bilo vrijeme fundamentalizma, o čemu je Karahasan više puta govorio, koje veoma nalikuje na ovo današnje.
Ovo djelo karakteriziraju konkretni i univerzalni odgovori autora na brojna pitanja, a krasi ga jednostavno narativno pripovijedanje i uvjerljiv historijski opis života u Perziji u kojoj se odvija radnja romana.
Dževad Karahasan rođen je u Duvnu 1953. godine. Školovao se u Duvnu, Sarajevu i Zagrebu.
Radio je kao dramaturg u Zenici, Sarajevu i Salzburgu, predavao na univerzitetima u Sarajevu, Salzburgu, Gottingenu i Berlinu.
Knjige su mu prevedene na 15 jezika. Između ostalog, napisao je romane: „Istočni divan“, „Šahrijarov prsten“, „Sara i Serafina“, „Noćno vijeće“, knjige pripovjedaka „Kuća za umorne“ i „Izvještaji iz tamnog vilajeta“ te knjige eseja „O jeziku i strahu“, „Dnevnik selidbe“, „Knjiga vrtova“.
Dobitnik je brojnih međunarodnih nagrada i priznanja.