Reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović jutros je u bajramskoj hutbi poručio da je dostojanstven i smislen dijalog obaveza svih nas.
Centralna svečanost Rijaseta Islamske zajednice povodom Ramazanskog bajrama održana je u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu, gdje je bajramsku hutbu kazivao reisul-ulema Kavazović. Ovom prilikom, reisul-ulema je, govoreći o potrebnom dijalogu, naglasio da je njegova osnova otvorena i neprekinuta komunikacija.
– Ne smijemo davati lahka obećanja, tek da bismo postigli bilo kakav rezultat. Najvažnije je da poštujemo zakone svoje zemlje, da ne urušavamo njene institucije, da do dogovora dolazimo strpljivo, razgovorom i dijalogom, da jedni drugima vjerujemo i da se držimo date riječi. Poštivanje zakona je vitalno pitanje našeg društva. Iz tog odnosa proizlaze svi naši uspjesi i sve naše nedaće. Zakonima se obezbjeđuje svačije pravo i čuva sloboda pojedinca, od bilo čije premoći i potčinjavanja – kazao je on.
Citirajući kur'anski ajet “O vjernici, živite svi u miru i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni”, reisul-ulema je izjavio da “ova naša zemlja vapi za mirom”.
– Sukobi, neplodne rasprave, blokade i svađe iznurile su naše ljude. Mladi s nevjericom to sve posmatraju i traže kakva selameta na drugim stranama. Moramo odbaciti politiku seoskih svađa, ako želimo da se pridružimo uljuđenom, normalnom svijetu. Prvo što trebamo učiniti jeste da jedni drugima ne prijetimo, da umjesto svađa i rasprava počnemo razgovarati o zemlji, domovini i državnom aparatu, koji će služiti svima nama podjednako. Zar je to tako teško?! – kazao je reisul-ulema.
Bajramsku hutbu reisul-uleme Husein-ef. Kavazovića prenosimo u cijelosti:
“Hvala Allahu Koji je odlikovao čovjeka znanjem i radom nad ostalim stvorenjima. Koji je ljudima u jednoj noći objavio Kurʼan.
Neka je mir i spas na Muhammeda, a.s., prvaka vjerovjesnika i ljudi, izvora znanja i mudrosti, na njegov rod i ashabe.
Gospodaru naš, uputi nas putevima koji Tebi vode i zaštiti nas od ljudi i naroda koji nam nasilje čine.
Uzvišeni je rekao: I trudite se, Allaha radi, istinski i vrijedno! On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašega Ibrahima. On vas je davno muslimanima nazvao, i u ovoj Knjizi sada, da bi Poslanik bio svjedok kod vas, i da biste vi bili svjedoci kod ostalih ljudi. Zato molitvu obavljajte i zekat dajite i Allaha se držite; On je Gospodar vaš, i to kakav Gospodar i kakav Zaštitnik. (El-Hadždž 78)!
Draga braćo i sestre!
Prošao je ramazan, mjesec Allahove milosti, oprosta i spasa od patnji u vatri. Sinoć smo ga pomalo sa sjetom ispratili i oprostili se od sijaset dobara koja nam je on donio. Jutros smo iznimno radosni, jer smo dočekali Bajram.
Naročito u tom, ali i u drugim mjesecima, ističe se ljudsko pregnuće: trud i natjecanje u dobru donose sreću i u njima je Božiji bereket. Ustrajnost u poslu i strpljivost u čekanju rezultata donose dobro i sigurnost u zajednicu. Gospodar svjetova ničiji trud neće zanemariti, a ne bismo to trebali ni mi činiti.
Trudbenici su oni koji svoj nijet, svoj imetak i svoje djelo očiste za dobro zajednice, a svoju sreću prepuste Bogu i budu skromni i ponizni u onome što im je dato.
Oni namaz obavljaju, zekat daju i druge brojne ibadete obavljaju, ne osvrćući se na prigovore pokvarenjaka. Oni znaju da sve što je zbog Allaha urađeno ostaje i traje, dočim sve drugo iščezne i nestane. Ramazan je pružio priliku da osjetimo zadovoljstvo u vršenju ibadeta i pokornosti Gospodaru.
Nije li nas Uzvišeni na Svoj veličanstveni način motivirao riječima: Svako se okreće prema svojoj kibli, a vi se potrudite da druge, čineći dobra djela, pretečete! Ma gdje bili, Allah će vas sve sabrati – Allah, zaista, sve može. (El-Bekare, 148)
Put vjernika je put dobra. U njemu je njegova snaga, sreća i zadovoljstvo. Takmičiti se u dobru najviši je nivo ostvarene vjere. Na putu dobra žrtvuj koliko možeš i potrudi se da te na tom putu niko ne prestigne. Muslimanu je dozvoljeno zavidjeti drugome muslimanu na dobru koje čini, ako će ga to potaknuti da ga proba preteći.
Dobro u nama procvjeta u srcu, a plod daje rad našeg tijela. Tako je nastala naša civilizacija, iz srca i duše, u službi dobra, mira i sreće.
Naše najbolje oružje su istina i strpljenje. Za ostvarenje naših ciljeva potrebni su rad, vrijeme i strpljenje. Ko god ne računa na ovo troje i zanemari ih neće uspjeti. A tamo gdje ne uspije dobro, trijumfovat će zlo.
Braćo i sestre.
Uzvišeni je rekao: Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje: da pouku primite On vas savjetuje. I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali i ne kršite zakletve kada ste ih tvrdo dali, a Allaha kao jamca sebi uzeli, jer Allah zna ono što radite. (En-Nahl, 90-91)
Iz ovih riječi razumijevamo da smo obavezni podržati one koji se zalažu za mir, dobro i pravdu među ljudima.
Zdravlje i snaga našeg društva, i naše zajednice, ne ogleda se u brojnosti jednih u odnosu na druge, u političkoj ili ekonomskoj snazi, već isključivo u poštivanju svačijeg prava, uspostavljanju socijalne pravde i solidarnosti među ljudima.
Dostojanstven i smislen dijalog obaveza je svih nas. On ne smije imati nikakve veze sa, ne daj Bože, nasiljem i prisilom. Razgovor među ljudima se mora voditi isključivo radi uspostavljanja nove vrijednosti, koja će uključiti svačije pravo, a ne radi destrukcije i postavljanja ultimatuma. U tom razgovoru niko ne treba biti satjeran u ugao; svi moraju pokazati prisebnost i razboritost.
Osnova tog dijaloga je otvorena i neprekinuta komunikacija. Ne smijemo davati lahka obećanja, tek da bismo postigli bilo kakav rezultat. Najvažnije je da poštujemo zakone svoje zemlje, da ne urušavamo njene institucije, da do dogovora dolazimo strpljivo, razgovorom i dijalogom, da jedni drugima vjerujemo i da se držimo date riječi. Poštivanje zakona je vitalno pitanje našeg društva. Iz tog odnosa proizlaze svi naši uspjesi i sve naše nedaće. Zakonima se obezbjeđuje svačije pravo i čuva sloboda pojedinca, od bilo čije premoći i potčinjavanja.
Gospodar svjetova je rekao: O vjernici, živite svi u miru i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni.
Ova naša zemlja vapi za mirom. Sukobi, neplodne rasprave, blokade i svađe iznurile su naše ljude. Mladi s nevjericom to sve posmatraju i traže kakva selameta na drugim stranama. Istovremeno, stranci se ovdje kao u svome šire.
Moramo odbaciti politiku seoskih svađa, ako želimo da se pridružimo uljuđenom, normalnom svijetu. Prvo što trebamo učiniti jeste da jedni drugima ne prijetimo, da umjesto svađa i rasprava počnemo razgovarati o zemlji, domovini i državnom aparatu, koji će služiti svima nama podjednako. Zar je to tako teško?!
Moramo shvatiti i prihvatiti da je ova zemlja naša zajednička sudbina. Neće to niko moći promijeniti ma koliko se trudio i želio. Iz vlastite se kože ne može, kaže narodna poslovica. Ona je naša domovina, baština koja se u srcu nosi, imetkom i životom brani. Tako je bilo u prošlosti, tako je danas i tako će biti i sutra.
U Svojoj poruci Gospodar svjetova je rekao: I nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet, prostran kao nebesa i zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kada su u obilju i kada su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine. (Alu Imran, 133)
Ljepotu i blagoslovljeno stanje vjere osjetit će samo oni koji se budu u ibadetima trudili iskreno i pokorno. To su oni koji će osjetiti zadovoljstvo, zaslužiti oprost i zadobiti smiraj. Tajna tog postignuća leži u ljubavi prema Bogu i ljudima. To je ljubav kojom se prsa šire, a srce umiruje. Ono što činimo Allaha radi traje i ostaje, a ono što činimo radi nekog drugog interesa nestaje, zajedno s dunjalukom. U međusobnim odnosima, nastojmo savladati srdžbu i praštati jedni drugima. U praštanju je snaga pojedinca i mir u zajednici.
U svijetu u kojem živimo puno je siromašnih i unesrećenih ljudi. U blagodatima kojima smo obdareni nalazi se i njihovo pravo. Naša srca moraju biti s ljudima, djecom i ženama Gaze. U današnjem svijetu malo je zikra, obraćanja dragom Bogu, a puno nasilja i nepravde. Zaboravili smo na Boga, pa je On, Uzvišeni – kako je i obećao – učinio da čovjek zaboravi i samog sebe.
U svijetu je zavladala besmisao i nestanak sreće, iskrenosti, ljubavi i ljudske topline, ali i nestanak mnogih berićeta. Davno je bio vakat da se vratimo Pravom putu, siratul mustekimu, i da u svoj život unesemo smisao, božanski red i poredak.
Učimo dove da se ovi ratovi zaustave. Upirimo prstom u zločince, tražeći pravdu za žrtve. Nemojmo to nikada prestati raditi, ma o kome da je riječ.
Neka Allah primi naše ibadete, naša dobra djela i neka mir zavlada među vjernicima.
Ne gubimo nadu u Allahovu milost i oprost.
Uvijek se možemo podići na krilima vjere i savladati prepreke pred sobom i svojim slabostima.
Budemo li se bojali Boga, straha od ljudi će nestati.
Svima vama želim sretne i berićetne bajramske dane.
Provedimo ih u krugu svojih familija i prijatelja.
Čuvajte komšijske odnose, jer je to sunnet Muhammeda, a.s.
Našoj braći i sestrama u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Kosovu, Sloveniji i Sjevernoj Makedoniji, te braći i sestrama u zemljama Zapadne Evrope, Sjeverne Amerike i Australije, želim sretne bajramske dane.
Neka nas dani Bajrama uvijek podsjete na naše bratstvo u vjeri i zajedništvo u domovini.
Molim Uzvišenog da ucviljenima olakša tugu i srca im razveseli, da bolesnima daruje ozdravljenje, a siromašne da učini imućnima iz Svojih riznica dobra.
Bajram šerif mubarek olsun!”
