Dan sjećanja na ubijene i ranjene građane Sarajeva: 29. godišnjica masakra na Markalama i ubistva 68 civila

U Sarajevu se danas obilježava 29. godišnjica prvog masakra na pijaci Markale, kada je od eksplozije minobacačke granate ispaljene sa položaja Vojske Republike Srpske ubijeno 68, a ranjene su 142 osobe. Povodom obilježavanja 5. februara, Dana sjećanja na sve ubijene i ranjene građane Sarajeva u periodu 1992-1995. godina i godišnjice stradanja građana Sarajeva, danas je u Narodnom pozorištu u Sarajevu održana zajednička komemorativna sjednica Skupštine Kantona Sarajevo (KS), Gradskog vijeća Sarajeva i općinskih vijeća na području KS.

Preživjeli, porodice ubijenih, zvaničnici i građani Sarajeva potom su položili cvijeće na mjesto stradanja, na pijaci Markale.

Prije 29 godina na Markalama su ubijeni: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.

Cvijeće na spomen obilježje ubijenim građanima Sarajeva položio je i visoki predstavnik Christian Schmidt.

Dragan Stevanović, zamjenik predsjedavajućeg Gradskog vijeća Sarajeva, poručio je prije komemoracije u Narodnom pozorištu da se žrtve nikada ne smiju zaboraviti.

“Zaboraviš li samo jednu žrtvu koja je nevino stradala, zaboravio si humanost i čovječnost. Držim se toga. Danas smo tu da odamo počast svim ljudima koji se bore protiv zla zvanog mržnja, fašizam, ksenofobija i sve ostalo. Svi ovi nevini ljudi su poginuli samo zato što su željeli u miru živjeti normalan, običan ljudski život”, rekao je Stevanović.

Poručio je da se Bosna i Hercegovina u posljednje tri decenije nalazi u burnom periodu gdje su “oni koji bi trebali biti poraženi u fašističkom ludilu koje se desilo u Bosni i Hercegovini na određen način faktor koji kroji sudbinu Bosne i Hercegovine”.

“Tek kad njih maknemo s političke scene, sve naše različitosti možemo staviti na sto i o njima ozbiljno razgovarati”, poručio je Stevanović.

Pijaca i zatvorena tržnica Markale u starom dijelu Sarajeva, granatirane su u dva navrata tokom opsade grada. Nakon februara 1994. godine, u masakru na samom kraju rata, 28. augusta 1995. godine, kod Gradske tržnice Markale poginula su 43, a rajena 84 civila.

“Pijaca Markale je bila simbol opstanka u opkoljenom gradu. Tu su građani dolazili da bi kupili nešto kako bi preživjeli još jedan dan u opkoljenom gradu bez struje, vode, plina, hrane… Dolazili su kako bi vidjeli nekog komšiju, rođaka, da bi se informisali o svojim sugrađanima, familiji. Dolazili su da bi ono što imaju zamijenili za ono što nemaju, a treba im. Dolazili su oni koji su imali sreće da imaju neku marku koju su dobili iz inostranstva, da kupe nešto od hrane kako bi preživjeli u gradu koji je bio u opsadi 1.425 dana”, istakla je Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata.

Kako je kazala, današnji dan posebno “boli” jer pravda nije zadovoljena i žrtve nisu dobile moralnu satisfakciju.

“Nažalost, imamo samo četiri presude po komandnoj odgovornosti Haškog tribunala. Nemamo pojedinačnih ni optužnica, ni procesuiranih, a ni presuda. Pa, evo, pitamo tužilaštvo zbog čega je to tako. Žrtve svjedoče, daju iskaze. Na desetine žrtava je dalo iskaze po pitanju snajperista sa špicaste stijene, sa Jevrejskog groblja, iz Nedžarića. Zašto to neko drži u ladici, zašto to neko ne procesuira. Žrtve umiru. Da bi živjeli dalje, išli dalje, pravda mora biti zadovoljena. Žrtve moraju dobiti moralnu satisfakciju”, naglasila je Karović.

Dodala je da je njihova moralna obaveza njegovati kulturu sjećanja, prenositi na pokoljenja ono što se dešavalo u periodu opsade Sarajeva i tragati za pravdom ma koliko u ovom trenutku djelovala daleko.

Skupština Kantona Sarajevo 2007. godine donijela je odluku da se 5. februar proglasi Danom sjećanja na sve stradale građane tokom perioda 1992-1995.

Ratni zločinac Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, pred Mehanizmom za međunarodne krivične sudove (MMKS) pravosnažno je u martu 2019. godine osuđen na doživotnu kaznu zatvora, između ostalog, i za terorisanje i granatiranje građana Sarajeva, što je također jedna od tačaka za koje je na doživotni zatvor u junu prošle godine osuđen i Ratko Mladić, komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS).

Za ubistva 68 građana Sarajeva i ranjavanje 142 njih osuđen je i komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Stanislav Galić. Dragomira Miloševića je Haški tribunal 2009. osudio na 29 godina zatvora zbog terora nad civilima u Sarajevu.

Izvor: Agencija Anadolija