Vrijeme je da promijenimo način na koji proizvodimo, konzumiramo i odlažemo plastiku koju koristimo. Iako je plastika jako korisna, postali smo ovisni o plastičnim proizvodima za jednokratnu upotrebu sa teškim ekološkim, društvenim, ekonomskim i zdravstvenim posljedicama, navode iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane povodom Svjetskog dana zaštite okoliša.
U svijetu se svake minute kupi milion plastičnih boca, dok se svake godine u svijetu koristi do pet milijardi plastičnih vrećica. Ukupno, polovina sve proizvedene plastike je dizajnirana za jednokratnu upotrebu – upotrijebljena je samo jednom, a zatim bačena.
Plastika, uključujući mikroplastiku, sada je sveprisutna u našem prirodnom okruženju. Oni postaju dio Zemljinog fosilnog zapisa i oznaka antropocena, naše trenutne geološke ere. Čak su i dali ime novom morskom mikrobnom staništu zvanom “plastisfera”.
Katastrofalni porast proizvodnje i štetnosti
Od pedesetih do sedamdesetih godina dvadesetog vijeka proizvedena je samo mala količina plastike, i kao rezultat, količina plastičnog otpada je bila relativno podnošljiva. Međutim, od sedmdesetih do početka ovog vijeka proizvodnja plastičnog otpada se više nego utrostručila, što odražava sličan porast proizvodnje plastike.
Od 2000. do 2010. količina plastičnog otpada koju smo proizveli porasla je više u jednoj deceniji nego u prethodnih 40 godina. Danas proizvodimo oko 400 miliona tona plastičnog otpada svake godine. Stopa proizvodnje plastike je rasla brže od bilo kojeg drugog materijala.
Ako se istorijski trendovi rasta nastave, predviđa se da će globalna proizvodnja primarne plastike dostići 1.100 miliona tona do 2050. Otprilike 36 posto sve proizvedene plastike koristi se u ambalaži, uključujući plastične proizvode za jednokratnu upotrebu kao posude za hranu i piće, od kojih otprilike 85 posto završava na deponijama ili kao neregulisani otpad.
Dodatni problem je što se oko 98 posto plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu proizvodi se od fosilnih goriva tj. od osnovne sirovine. Ovi plastični proizvodi za jednokratnu upotrebu su posvuda.
Za mnoge od nas one su postale sastavni dio našeg svakodnevnog života. Potrebna je sistemska promjena kako bi se zaustavila bujica plastičnog otpada koji završava u okolišu. Od sedam milijardi tona plastičnog otpada koji je do sada proizveden u svijetu, manje od 10 posto je reciklirano.
Milioni tona plastičnog otpada se gube u okolišu ili se ponekad otpremaju hiljadama kilometara do odredišta gdje se uglavnom spaljuje ili odlaže. Procijenjeni godišnji gubitak u vrijednosti plastičnog ambalažnog otpada samo pri sortiranju i preradi iznosi 80-120 milijardi američkih dolara, navode iz Instituta.
Šta sve bacamo u prirodu
Opušci, čiji filteri sadrže sićušna plastična vlakna najčešći su tip plastičnog otpada koji se nalazi u okolišu. Omoti za hranu, plastične boce, plastični čepovi za flaše, plastične vrećice za namirnice, plastične slamke i kašičice su sljedeći najčešći artikli. Mnogi od nas koriste ove proizvode svaki dan, ne razmišljajući o tome gdje bi mogli završiti.
Procjenjuje se da se u našim okeanima trenutno nalazi 75 do 199 miliona tona plastike. Ukoliko ne promijenimo način na koji proizvodimo, koristimo i odlažemo plastiku, količina plastičnog otpada koji ulazi u vodene ekosisteme mogla bi se skoro utrostručiti sa 9-14 miliona tona godišnje u 2016. na projektovanih 23-37 miliona tona godišnje do 2040.
Rijeke i jezera nose plastični otpad iz dubokog kopna u more, što ih čini glavnim doprinositeljima zagađenja okeana. Procjenjuje se da je 1.000 rijeka odgovorno za skoro 80 posto globalne godišnje riječne emisije plastike u okean, koje se kreću između 0,8 i 2,7 miliona tona godišnje, a male urbane rijeke su među najvećim zagađivačima.
Opasnosti za svaki živi organizam
Plastični otpad, bilo da se nalazi u rijeci, okeanu ili na kopnu, može postojati u okolišu vijekovima. Ista svojstva koja plastiku čine tako korisnom zbog njene izdržljivosti i otpornosti na degradaciju, također ih čine gotovo nemogućim da se priroda potpuno razbije.
Većina plastičnih predmeta nikada ne nestane u potpunosti, samo se raspadaju na sve manje i manje komade. Ta mikroplastika može ući u ljudsko tijelo udisanjem i apsorpcijom i akumulirati se u organima. Mikroplastika je pronađena u našim plućima, jetri, slezeni i bubrezima, a studija je nedavno otkrila mikroplastiku u posteljici novorođenčadi.
Potpuni obim uticaja ovoga na ljudsko zdravlje još je nepoznat. Međutim, postoje značajni dokazi da hemikalije povezane s plastikom, kao što su metil živa, plastifikatori i usporivači gorenja, mogu ući u tijelo i povezani su sa zdravstvenim problemima.
Svako može pomoći
INZ na današnji dan organizuje seminar na kojem želi ukazati o neophodnosti borbe za čišći okoliš upravo smanjenjem upotrebe plastičnih proizvoda.
Mnogo je stvari koje vi kao pojedinac možete učiniti, od toga da tražite od restorana koje posjećujete da prestanu koristiti plastične slamke, do nošenja vlastite šolje za kafu na posao, sve do pritiska na lokalne vlasti da poboljšaju način na koji upravljaju otpadom u vašem gradu ili državi.
Očistiti rijeku, obalu, plažu, kupovati održivo, hranu bez ili sa što manje plastične ambalaže, ponesite ceker ili vrećicu za višekratnu upotrebu, kupujte lokalne proizvode i posuđe za višekratnu upotrebu kako biste smanjili plastični otpad i utjecaj na okoliš.
Mnogo toga će vam pomoći da uštedite novac i štite prirodu, kako kući, tako i na putovanju, uključujući kupovinu odjeće, obuće ili ličnu njegu, kažu iz INZ.
