U uvodnom dijelu Emisije o zdravlju definisat ćemo pojam ZDRAVLJE, a nakon toga razgovarati o raku dojke, rizičnim čimbenicima, simptomima i znakovima, ali i o samom liječenju. Kako je mjesec oktobar mjesec borbe protiv raka dojke, upravo smo prvu Emisiju o zdravlju posvetili ovoj temi.

ZDRAVLJE je široki pojam koji je teško definisati koji se može tumačiti na mnogo načina. U idealnom bi slučaju medicina trebala ići u smjeru postizanje simbioze objektivnog dobrog zdravstvenog stanja  i subjektivnog doživljaja, tj. da su ljudi de facto zdravi i da se tako i osjećaju. Iskustvo nam je već pokazalo da se pojam zdravlja ne može  shvaćati samo po definiciji  Oxfordovoga rječnika – kao “stanje odsutnosti bolesti ili ozljede”. Zdravlje je u većini slučajeva jedno individualno iskustvo vlastitog psihofizičkog stanja, te se često ne može testirati, dijagnosticirati, kalkulirati, izmjeriti ili izvagati. Poznata je činjenica da se ljudi po životno opasnim (smrtonosnim) bolestima ponekad subjektivno osjećaju potpuno zdravo, dok se ljudi bez ikakve mjerljive bolesti jednostavno ne osjećaju dobro! Zato i jest najbolja, poznata definicija Svjetske Zdravstvene Organizacije (SZO), koja  zdravlje opisuje kao jedno “psihičko, fizičko i socijalno blagostanje, a ne samo puka odsutnost bolesti ili slabosti.”

Kako je mjesec oktobar mjesec borbe protiv raka dojke, upravo prvu Emisiju o zdravlju posvećujemo ovoj bolesti i borbi protiv nje.

ŠTA UZROKUJE RAK DOJKE?

 Rak dojke dijeli se prema vrsti tkiva od kojeg je nastao i prema proširenosti. Rak može započeti u mliječnim žlijezdama, mliječnim kanalićima, masnom tkivu ili vezivnom tkivu. Različite vrste raka dojke ponašaju se različito. Općenitosti o pojedinim vrstama osnivaju se na sličnosti prilikom otkrivanja, načinu napredovanja i načinu liječenja. Neki rastu vrlo sporo i šire se u ostale dijelove tijela (metastaziraju) tek kada postanu veliki. Drugi su agresivniji, rastući i šire se brzo. Međutim, ista vrsta raka može se kod različitih žena ponašati različito.

Dojka se većim dijelom sastoji od 15 do 20 režnjeva mliječnih žlijezda, koji su okruženi vezivnim i masnim tkivom. Unutar režnjeva su režnjići odijeljeni vezivnim pregradama, zbog čega se dojka pipa kao zrnata tvorba. Iz svake mliječne žlijezde izlazi izvodni (mliječni) kanal do bradavice. Djelovanjem majčinih hormona tijekom trudnoće i dojenja stvara se i luči mlijeko, koje prolazi iz mliječnih žlijezda kroz izvodne kanale do bradavice.

Šta je tačan uzrok nastanka raka dojke, još nije poznato pa je teško reći zašto jedna žena oboli a druga ne. Međutim, zna se da sve počinje zbog oštećenja i mutacije DNA u stanici tkiva dojke, a to uzrokuje abnormalni (nekontrolirani) rast i razmnožavanje stanica dojke. Takve oštećene stanice dijele se puno brže od zdravih, nakupljaju se formirajući kvržicu, tumorsku masu. Posljedica toga je razvoj malignog tumora.

Rak dojke može početi u različitim dijelovima dojke. Ipak najčešće nastaje u mliječnim kanalićima, koji prenose mlijeko do bradavice (duktalni tip raka). Ponekad nastaje u mliječnim žlijezdama dojke, koje proizvode mlijeko (lobularni tip raka). Postoje i drugi nešto rjeđi tipovi raka dojke. Mali broj malignih tumora započinje u drugim stanicama ili tkivu unutar dojke.

KOJI SU RIZIČNI ČIMBENICI ZA RAK DOJKE?

Rizični čimbenik je sve što poveća vjerojatnost oboljevanja od raka dojke. Postojanje jednog ili više rizičnih čimbenika ne znači da će žena oboljeti od raka dojke. S druge strane, mnoge žene obole od ovog raka iako nemaju neki poznati rizični čimbnik osim što su ženskog spola. Ostaje nejasno zašto neke osobe koje nemaju rizične čimbenike razviju rak i obratno, zašto osobe koje imaju rizik ne obole od ovog sijela raka. To ukazuje na činjenicu da je rak dojke uvjetovan složenom interakcijom genetike i okolišnog čimbenika.

 U nastavku govorit ćemo o znakovima i simptomima raka dojke

Rak dojke ne boli. Čak i u lokaliziranom stadiju kada je izlječiv ne daje znakove ni simptome. Ipak, treba poznavati potencijalne znakove i simptome, koji upućuju na neko patološko stanje u dojci kao što su:

  • čvorić ili zadebljanje u dojci koje se drugačije pipa u odnosu na okolno tkivo,
  • promjene u veličini, obliku i izgledu dojke,
  • promjene na koži dojke, kao npr. tamna koža,
  • uvučene bradavice,
  • ljuštenje pigmentiranog dijela kože oko bradavice ili kože dojke,
  • crvenilo i naborana koža poput narandžine kore,
  • iscjedak iz bradavice,
  • bol u dojci ili bradavici.

Svi ovi znakovi i simptomi mogu biti uzrokovani i drugima stanjima u dojci pa njihovo postojanje ne znači da žena ima rak. Žena ih treba poznavati, kako bi se u slučaju da ih primijeti, što prije javila doktoru. Potrebno je istaknuti da čekanje na pojavu prvih simptoma ne može nikako zamijeniti redovite rutinske mamografske i druge preglede koji mogu otkriti rak u ranim stadijima bolesti, prije nego se pojave simptomi.

TIPOVI RAKA

Tumor „in situ“ znači “na izvornom mjestu”, znači da je tumor lokaliziran. Dva su glavna tipa raka in situ duktalni karcinom in situ (DCIS) i lobularni karcinom in situ (LCIS).

Lokalizirani duktalni karcinom (carcinoma ductale in situ, DCIS) karakteriziran je abnormalnim stanicama u mliječnom kanaliću u tkivu dojke (slika 2). To je neinvazivan tip raka, što znači da se ne širi izvan mliječnog kanala i ima mali rizik da postane invazivan tip. Uglavnom nema znakove i simptome pa se obično otkrije tijekom mamografskog probira (preventivnog pregleda). Duktalni karcinom in situ uspješno se liječi. Ako se ne liječi može postati invazivan i proširiti se u okolno tkivo dojke. Žene koje u osobnoj anamnezi imaju ovu vrstu raka, imaju oko 10 puta veću vjerojatnost da će im biti dijagnosticiran invazivni rak dojke u odnosu na žene bez DCIS-a.

Lokalizirani lobularni karcinom (carcinoma lobulare in situLCIS) je tip raka u kojemu se stanice u režnjevima (lobulima) tkiva dojke nekontrolirano množe. Obično se ne vidi na mamografskom snimanju, nego se otkrije biopsijom dojke. LCIS ne uzrokuje znakove i simptome, ali nakon otkrića biopsijom potrebni su redoviti kontrolni pregledi. Žene s LCIS-om imaju povećani rizik (oko 20%) za razvoj invazivnog raka dojke odnosno na 100 žena s lokaliziranim lobularnim karcinomom kod njih 20 bit će dijagnosticiran invazivni rak dojke.

Invazivni duktalni karcinom (carcinoma ductale invasivum) je rak dojke kada su se abnormalne stanice proširile iz mliječnih kanalića u okolno tkivo dojke. Ovo je najčešća vrsta karcinoma dojke, 70-80% od svih karcinoma dojke.

Invazivni lobularni karcinom (carcinoma lobulare invasivum) javlja se u mliječnim žlijezdama dojke odakle se zloćudne stanice šire u limfne čvorove i druge dijelove tijela. Predstavlja manji dio svih karcinoma dojke.

Upalni rak dojke je agresivan i brzo rastući karcinom dojke kod kojega zloćudne stanice infiltriraju kožu i limfne žile dojke. Rani simptomi su dugotrajni svrbež, pojava osipa ili sitnih iritacija poput uboda insekata, crvenilo, otok, pojava narančine kože te promjene na bradavicama. Potrebno je agresivno liječenje koje obuhvaća kirurški postupak, zračenje i kemoterapiju.

Pagetova bolest dojke je rijetki oblik raka dojke, koji počinje na bradavici i području do areola bradavice (do tamnog kruga kože oko bradavice). Najčešće se javlja kod žena starijih od 50 godina. Mogući znakovi i simptomi su: ljuskava koža na bradavici, hrskava ili stvrdnuta koža na bradavici i oko nje (na areolu), svrbež, crvenilo, peckanje, iscjedak iz bradavice, plosnata ili uvučena bradavica, kvržica u dojci. Obično žena ima znakove i simptome nekoliko mjeseci prije nego se postavi dijagnoza.

Rak dojke može se otkriti prije nego što osoba ima znakove i simptome bolesti. Za rano otkrivanje raka, koji se može liječiti i izliječiti, koristi se probirna mamografija. To znači obavljati redovite preventivne mamografske preglede u zdravoj populaciji za otkrivanje raka u lokaliziranom stadiju.

LIJEČENJE

Odabir tretmana liječenja ovisi o vrsti i stadiju raka, stepenu proširenosti, hormonskoj ovisnosti raka, je li žena u menopauzi te o općem zdravstvenom stanju i dobi žene, a odluku o tome donosi multidisciplinarni tim stručnjaka. Za planiranje liječenja raka posebno je važno odrediti status hormonskih receptora i HER2 receptora.

Glavni načini liječenja raka dojke

  • Hirurškim postupcima
  • Radioterapija 
  • Hemoterapija
  • Hormonska terapija
  • Imunoterapija

PREVENCIJA POČINJE OD TEBE

Nema sigurnog načina za sprječavanje razvoja raka dojke. Neki čimbenici rizika su izvan kontrole i ne mogu se mijenjati kao npr. ženski spol, pozitivna obiteljska anamneza, menopauza… Međutim drugi čimbenici rizika koji su uglavnom vezani za način života mogu se promijeniti te tako smanjiti rizik.

Promjene koje u svakodnevnom životu mogu smanjiti rizik od raka dojke:

  • svakodnevno vježbati najmanje 30 minuta dnevno,
  • održavati poželjnu tjelesnu težinu,
  • odabrati zdraviji način prehrane kao što je mediteranska prehrana,
  • ograničiti količinu alkohola do jednog pića dnevno (ako se konzumira alkohol),
  • ne pušiti odnosno prestati pušiti,
  • koristiti hormonsku nadomjesnu terapiju što je kraće moguće,
  • što duže dojenje djece

Samopregled dojki svaki mjesec služi za upoznavanje vlastitog tijela. Ovim pregledom ne može se spriječiti rak dojke, ali može pomoći ženi da bolje shvati normalne promjene kroz koje dojke prolaze, da ranije prepozna neobične znakove i simptome kako bi se što prije javila doktoru.

Share.

Comments are closed.