Još su stari Grci vjerovali u ljekovitu moć čitanja, pa su uvijek iznad vrata biblioteke postavljali natpis “ljekovito mjesto za dušu”.
U maju se obilježava godišnjica rođenja velikog pisca Envera Čolakovića., a djelo “Legenda o Ali paši” vraća nadu u dobrotu, čarobnu moć ljubavi i svakako liječi od bolesti i blagodarno djeluje na duše izazivajući u nama plemenita osjećanja. Za mlađe i starije preporučujemo da ovo izvanredno djelo potraže u Gradskoj biblioteci Ilijaš.
Legenda o Ali-paši je djelo bosanskohercegovačkog književnika Envera Čolakovića koje je prvi put objavljeno u Zagrebu 1944. godine. Tek četvrt vijeka kasnije izašlo je drugo izdanje njegovog romana (1971), koji i jezikom i strukturom predstavlja veliko Umjetničko djelo iz Bosne i o Bosni.
U ovom romanu se radi o hamalu Aliji, njegovom putu do bogatstva i ujedno o njegovoj velikoj ljubavi. Alija je mladi hamal dobrog srca koji svima pomaže, dobio je nadimak i Alija Leptir zbog njegovog dobrog karaktera i ljubavi prema Suncu. Uvijek je veseo i radostan i osoba je koja je uvijek rado viđena i veoma znana. Alija je zaljubljen u Almasu, kćer Mehage bakala, ali se nikada nije usudio pokazati joj svoju ljubav, te se ona udaje za drugog, Ismet-efendiju. Međutim, Almasa nije bila sretna u tom braku prvenstveno zbog Ismetove teške bolesti, za koju joj on nije rekao prije braka. U tom periodu Aliji se za pomoć obratio mrzovoljni i škrti Mula-Hasan dedo koji mu je jednom pokazao svoje skriveno blago.
Enver Čolaković (Budimpešta, 27. maj 1913. – Zagreb, 18. august 1976.) bošnjački prozaik, pjesnik i prevodilac. Prevodio sa mađarskog i njemačkog jezika, objavljivao je i stručne tekstove iz fizike i matematike, a radio je kao profesor, pozorišni režiser, korektor i urednik. Studirao je matematiku i fiziku u Beogradu i Budimpešti, a historiju u Zagrebu. Pisati je počeo kao dječak, i to na dva jezika: bosanskom i mađarskom. U periodu do 1945- godine objavio je više pripovijedaka i eseja te roman Legenda o Ali-paši (1943), prošao je “križni put” od Bleiburga do Zagreba, poslije proganjan i onemogućavan da bilo šta objavljuje osim prijevoda, a zna se da je bio anonimni prevoditelj djela Ervina Sinka s mađarskog. Tek četvrt vijeka kasnije izašlo je drugo izdanje njegovog romana (1970), koji i jezikom i strukturom predstavlja veliko umjetničko djelo iz Bosne i o Bosni. Ostavio je u rukopisu pet romana, više pripovijedaka i pjesama. Umro je 18. augusta 1976. od posljedica srčanog udara.
Terapiju ovom literaturom preporučila: Jasmina Masnopita-Gradska biblioteka Ilijaš.
