Prijatelji iz nekadašnjih školskih klupa Gimnazije Ilijaš, generacija školske 1980./1981. godine danas zajedno proslavljaju veliki jubilej-45. godišnjicu mature.
Nekadašnji učenici ove škole pristigli su iz Ilijaša, ali i brojnih strana svijeta, te dijele neizmjernu radost ponovnog viđenja, saznanja o sudbinama i životima svojih drugara iz klupe i evociranju uspomena na srednjoškolske bezbrižne dane.
Ova generacija održava lijepu tradiciju da se svake pete godine službeno okupe u Ilijašu.
Dirljivi susret je i prilika da se zahvale profesorima koji su bili vodiči i mentori, kao i da proslave prijateljstva koja su nam pomogla oblikovati naše puteve u životu.
Jedan od profesora je Ekrem Hamzić, profesor sociologije, kaže da je ganut ovim pozivom.
-Davno je bila 1980. godina, kad mi kažu ime sjetim se klupe u kojoj su sjedili. To su bila vremena kad djeca nisu imala mobitele. Jedini izvor informacija i svojevrsna enciklopedija bio je profesor, tako da su oni pomno pratili naša izlaganja, iako su bili živahni kao omladina, ali nije bilo problema što se tiče vladanja. Ja imam svojih učenika širom svijeta od Novog Zelanda do Kanade i uvijek mi je drago kad se jave. Današnja omladina više je okrenuta društvenim mrežama, a nemaju lične kontakte, ja nisam u tom trendu, kaže nam profesor Hamzić.
Profesorica sporta Rabija Spahić kaže da je ovo njena prva generacija.
-Bili su super, dobri đaci, dobre osobe, pošteni i korektni. Tek sam završila fakultet i bilo mi je divno raditi sa njima. Ovo je veliki znak pažnje i poštovanja da nas se sjećaju i pozivaju svakih pet godina.
Mirsad Šljivo jedan od inicijatora ovih lijepih susreta, kaže da mu je drago da su se okupili, iako neki nisu mogli doći.
-Recimo Senad Čustović ima neki turnir, četiri momka također nisu mogli doći zbog obaveza i žao mi je. Uvijek smo se lijepo družili u našim srednjoškolskim danima i danas smo u kontaktu, ima nas iz Splita, Istočnog Sarajeva, Novog Sada, odavde nas mještana, uživamo u druženju, zdravi, lijepi i veseli.
Amira Nesimović kaže da su gimnazijski dani bili prelijepi.
-Stalno smo se družili, držali zajedno, korektni odnosi i profesora i učenika. Šalili smo se, danas smo u finim odnosima, pa su prošle sve te godine, neke ne mogu poznati, drago mi je da čujem priče o sudbinama, o životu, nemam ružnu stavku u tom periodu, od školovanja, odlaska na ekskurziju. Voljela bih da i moj sin doživi takva prijateljstva, ali sad je druženje drugačije. Ovdje je raja iz razreda i drugih odjeljenja velika je sreća ponovo vidjeti ta lica, podsjetiti se na te lijepe uspomene.
Čestitamo generaciji Gimnazije Ilijaš 1980. i želimo im stvaranje novih uspomena koje će trajati još barem 45 godina!
