Godišnjica smrti Hamida Dizdara

Na današnji dan, 17. 7. 1967. godine u Sarajevu, preminuo je Hamid Dizdar, bošnjački i bosanskohercegovački pjesnik i prozaist, novinar, folklorist, književni, likovni i pozorišni kritičar, slikar i kulturni radnik, što ga čini jednim od najznačajnih bošnjačkih i bosanskohercegovačkih kulturnih pregaoca 20. stoljeća. Predstavnik je socijalne literature u bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj književnosti. Rođen je 22. 2. 1907. godine u Stocu, deset godina prije rođenja mlađeg brata Mehmedalije Maka Dizdara. Maturirao je u Mostaru 1925. godine, od 1926. do 1930. godine službovao u Stocu. Od 1928. saradnik je Politike, 1931. postaje urednik sarajevske Slobodne reči te urednik sarajevskih listova Jugoslavenska pošta (1931–1941), Pravda (1933–1938) i Gajret (1935–1941). Za vrijeme rata bio je urednik sarajevske radio-stadine, a nakon rata povjerenik za trgovinu i privredu Narodnog odbora Općine Stari grad u Sarajevu, zatim urednik Službenog lista NRBiH (1946–1948), sekretar, voditelj odjela i urednik izdavačkog poduzeća “Svjetlost” (1949 –1950), službenik Muzeja Grada Sarajeva (1950) i direktor Arhiva Grada Sarajeva (1950–1967). Istovremeno je bio urednik periodika Odjek (1947–1948), Vidik (1949–1950) i Život (1957 –1958). Od 1925. javlja se poezijom, prozom, književnom, likovnom i pozorišnom kritikom, feljtonima, reportažama te povijesnim zapisima u Zagrebačkom ilustrovanom listu, Novom Beharu, Reflektoru, Osvitu, Neue Ordnungu, Narodnoj uzdanici, Hrvatskoj misli i dr. Sarađivao je i u mnogim poslijeratnim periodicima, ponajviše onima koje je uređivao, te u Telegramu, Stvaranju, Pozorištu i dr.

U književnosti se javlja još kao đak tuzlanske gimnazije 1925. godine pjesmom Jesenja kiša objavljenom u Zagrebačkom ilustriranom listu. Već se tada javio i kraćim prikazom romana Grozdanin kikot Hamze Hume. Njegova prva pjesnička zbirka je Arabeske (1929), koju je tadašnja književna predstavila i više nego afirmativno, nakon koje slijedi jedina za života objavljena zbirka pripovijetki Kasaba šapće (1933), zatim zbirke pjesama Zapisi u kamenu (1936), 3X8 (1954), Obasjane staze (1958), Niko se ne vraća (1964). Dvije godine prije same smrti objavio je izbor iz svoje poezije Proljeće u Hercegovini (1965). Zastupljen je u almanahu socijalne lirike Knjiga drugova (1929).

Hamid Dizdar značajan doprinos dao je izučavanju usmene književnosti priredivši Narodne pripovijetke iz Bosne i Hercegovine: Bajke (1952), Sevdalinke: Izbor iz bosansko-hercegovačke narodne lirike (1944). Nakon toga, pravi klasifikaciju usmenih narodnih pjesama, što će za rezultat imati tri knjige objavljene 1953. godine u Sarajevu, a to su: Junačke narodne pjesme (muslimanske), Ljubavne narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine i Šaljive narodne pjesme. Dobitnik je Nagrade Udruženja književnika BiH za knjigu pjesama Proljeće u Hercegovini (1965).

Ovaj izuzetni strastveni ljubitelj knjige godinama ih je prikupljao i sabirao, ostavivši iza sebe biblioteku od 17.237 bibliotečkih jedinica, koja spada među najveće lične biblioteke u našoj zemlji. Samo godinu dana nakon Hamidove smrti, 1968. godine, porodica je odlučila prodati Hamidovu privatnu biblioteku. Za to je čuo Mustafa Ćeman, bošnjački i bosanskohercegovački veliki bibliograf i predložio da Tešanj otkupi vrijedni fond kojeg je Hamid godinama skupljao. Zahvaljujući tadašnjem predsjedniku općine Salihu Sariću, Mustafi Ćemanu i odbornicima koji su jednoglasno podržali  prijedlog o kupovini Hamidove biblioteke, Općina Tešanj je 1968. godine otkupila ovo vrijedno blago od porodice Dizdar. Prema procjenama Komisije za pregled i procjenu, a koja je imenovana od Savjeta za kulturu Gradskog vijeća Sarajeva, Biblioteka Hamida Dizdara sadrži 17.237  knjiga pretežno iz oblasti humanističkih znanosti i umjetnosti te zbirku periodike koju čine 898 naslova, većinom nekompletnih godišta, časopisa i listova. Među njima se nalaze: Bosna, Bošnjak, Sarajevski cvjetnik, Bosanska vila, Nada, Behar, Gajret i drugi listovi i časopisi. Posebnu vrijednost ovog fonda čine rariteti, tj. rijetki primjerci knjiga objavljenih kod nas i na strani, počevši od druge polovine 19. stoljeća njih 1.218 knjiga.

Izvor: Biserje.ba