Na današnji dan, 5. augusta 1986. godine u Sarajevu preminuo je Himzo Polovina, veliki bošnjački i bosanskohercegovački prikupljač pjesama, interpretator, tekstopisac i kompozitor.. Rođen je 11. marta 1927. godine u Donjoj Mahali u Mostaru. Kao dječak prva pjevačka saznanja stjecao je od svog muzikalnog oca Mušana, koji je veoma dobro svirao šargiju. Otac Mušan volio je pjesmu, pa bi Himzu sa svojom braćom i sestrama poredao ispred sebe, gdje bi pjevali u jedan glas. Često ih je savjetovao da posjećuju Muslimansko društvo „ITIHAD“. Pored značajnijeg učešća u dramskoj sekciji Muslimanskog društva „ITIHAD“, tu je usavršio svoje recitatorske mogućnosti. To je bilo između 1935. i 1940. godine. Pred sam Drugi svjetski rat počeo je svirati violinu kod poznatog profesora i majstora violine češkog porijekla Karla Malaceka. Bio je član folklornog ansambla RKUD „Abrašević” od 1947. godine do odlaska u Sarajevo. Sa spomenutim ansamblom odlazi na turneje po selima i gradovima bivše Jugoslavije. Volio je bogatstvo narodnih nošnji, pa ih je češće koristio na javnim nastupima i kao pjevač.
„(…) Nije dovoljno samo korektno otpjevati pjesmu. Ima tu još nešto. Treba prodrijeti u unutrašnje tkivo pjesme. Pjesma ima svoje slojeve kao majdan. A svaka, pa i najlošija pjesma ima svoju utrobu kao što je imamo vi i ja. Do te utrobe treba znati prodrijeti. Treba htjeti prodrijeti. Kad se pozabavite tom geologijom ili takvom anatomijom, pa kad vi uđete u pjesmu i pjesma uđe u vas, pa kad takvu pjesmu ispustite prema drugima, onda će i drugi shvatiti da to nije tek pjesma radi pjesme, nego i više od toga. Dakle, pjesmu treba donijeti“, govorio je Himzo Polovina.
Kao student Medicinskog fakulteta 1950. godine postaje član Studentskog KUD „Slobodan Princip – Seljo“, a nastupa i sa KUD „Ivo Lola Ribar“, KUD „Proleter“, ZKUD „Vaso Miskin – Crni“, KUD „Miljenko Cvitković“ te za amaterska društva koja su imala muzičke multietničke programe. Tokom svoje pjevačke karijere završava studije medicine i postaje doktor specijalista – neuropsihijatar. U praksi uspješno primjenjuje metode psihijatrije, socioterapije i muzikoterapije. Užem krugu medicinskih stručnjaka poznati su njegovi naučni radovi iz spomenutih oblasti objavljenih u stručnim publikacijama. Bio je cijenjen ljekar u Bolnici za mentalnu rehablitaciju Jagomir u Sarajevu sve do svoje smrti. Sakupljanje i interpretacija starogradske (malovaroške) pjesme danas se karakterizira kao autentično muzičko naslijeđe Bosne i Hercegovine. Njegovo duboko razumijevanje i znanje duha sevdalinki ostavilo je veliki trag u bosanskoj kulturi. Himzo Polovina je za svoju umjetnost primio mnoga priznanja, među kojima i Estradnu nagradu BiH i bivše Jugoslavije. Njegove vitrine krase srebrne, zlatne i dijamantske ploče, diplome i mnoga priznanja koja je za života primio.
IZVOR: Historija.ba
