Armija Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) bila je zvanična oružana snaga Republike Bosne i Hercegovine za vrijeme agresije na našu zemlju. Osnovana je 15. aprila 1992. godine, a taj datum se obilježava kao Dan armije RBiH.
Armija je formirana od jedinica Teritorijalne odbrane BiH i organiziranih dobrovoljaca. Tokom četverogodišnjeg rata Armija RBiH stasala je u respektabilnu vojnu silu koja je brojala više od dvjesto hiljada pripadnika. Petnaesti april je značajan datum u modernoj historiji Bosne i Hercegovine, jer su tog dana zvanično formirane snage koje su uprkos brojnim iskušenjima, uspjele odbraniti državu BiH.
O tim teškim, presudnim danima, iskušenjima i prvim formacijama odbrane na području Ilijaša u programu Radija Ilijaš razgovarali smo sa Enesom Durakom, nekadašnjim komandantom 126. Ilijaške brigade i Benisom Fazlićem, članom Komande 126. Ilijaške brigade.
–Kad dođu datumi obilježavanja ovih važnih događaja, sjećamo se sa podijeljenim osjećanjima, posebno saboraca koji nisu više sa nama, koji su poginuli u ratu ili umrli nakon rata. To vrijeme je bilo zaista teško, nama koji smo otišli u mahdžerluk, kako to objasniti onome ko se nikada nije pomaknuo sa svoga ognjišta. Neko ko je do jučer radio u firmi, imao neki normalan život, sutradan je morao da ide u borbu i brani svoj toprak, svoju domovinu. Mladim generacijama čije vrijeme tek dolazi nema ko ispričati o važnosti tih dana i odluka koje su se donosile, žrtvama koje su podnesene, jer o tome ne uče na časovima u školi, zato često kažem neću da dolazim na skupove gdje se obilježavaju važne godišnjice a da nije prisutno barem tridesetero djece koja to treba da nauče i izvuku pouke, podsjeća Fazlić.
Koliko su počeci organizovanog otpora bili teški podsjeća i nekadašnji komandant 126. brdske brigade Enes Durak.
–O formiranju Armije ne mogu govoriti kao direktni učesnik jer sam u to vrijeme bio pripadnik policije, ali kao neko ko je sarađivao znam da je to bio težak period, nisu znali hoće li uspjeti i izgurati jer su imali protiv sebe vojnu silu koja je trebala da uguši kako su oni zvali „pokret“ i ostavi BiH u krnjoj Jugoslaviji. Rahmetli Hašim Spahić bio je na čelu štaba odbrane pokušavao sa ostalima nadljudskim naporima napraviti organizaciju da ne bismo nestali sa ovih prostora. Da nije bilo pripadnika ARBiH ne bi bilo ni prilike da se pregovara o državi BiH. Mi smo bili u veoma teškoj zoni kako fizički i strateški tako i geografski. Imali smo veoma razuđenu zonu odgovornosti od Misoče do Korita i jedan naš bataljon u Crnoj Rijeci i Kruševu.Također davali smo doprinos na drugim ratištima. Bili smo jako bitni jer planom koje su imale pojedine „kuhinje“ je planirano da se preko Čemerske planine spoji sa Vozućom, kako bi se Sarajevo stavilo u dva prstena. To je situacija kada se dovodi u pitanje opstanak Bosne. Jedinica je u svom sastavu uvijek brojila oko 2000 boraca, starješina i oficira, 366 je poginulih, što pripadnika Štaba TO, pripadnika 126. Brigade, pripadnika policije, te nekoliko nama značajnih ljudi koji su prešli u neke druge sastave kao što su rahmetli Hašim Spahić i Safet Sivac i drugi. Bili bismo sretni da nikada nismo došli u poziciju da budemo vojnici, starješine, ali morali smo prihvatiti činjenicu da je rat, koji je trajao svih tih teških godina koje su nam odnosile živote. U jednom momentu smo znali imati po devet napada, i u jedno od takvih napada je poginuo i naš komadant opstinskog štaba Hašim Spahić, kojeg moramo stalno spominjati i ne smijemo zaboraviti njegov doprinos i nikada dopustiti da to neko dovodi u pitanje ili umanjuje, podcrtava Durak.
Poruku koju moramo poslati svakoga dana u godini, a pogotovo ovog 15. aprila kada je formirana Armije R BiH je da čuvamo tekovinu jer zahvaljujući Armiji R BiH imamo državu Bosnu i Hercegovinu. Ovu tekovinu mladi ljudi trebaju da preuzmu.
–Mladi, kao i mi onda, nisu svjesni opasnosti. Radeći u ilegali prije početka rata, Komandant TO donio je odluku da se pojavimo 22. decembra na svečanosti u hotelu u Ilijašu, istovremeno je u Domu u Kadarićima formiran prvi samostalni bataljon pod komandom Marka Kopanje kasnije komandanta Ilijaške brigade VRS, da bi se četiri mjeseca kasnije u tom istom domu održao referendum za nezavisnost u BIH. To su samo neki inserti i sjećanje koliko smo bili i nespremni i nesvjesni i koliko je naša pozicija bila teška. Radili smo u ilegali, krijući se, općina Ilijaš je veliki razuđeni prostor 323km2, Bošnjaci i Hrvati organizovali su se sa ono malo što su imali i pružili otpor agresiji usprkos svim otežavajućim okolnostima. Hvala ljudima u Brezi, dali su nam na raspolaganje ono što su imali. Hvala Kakanjcima koji su se prvi dislocirali i došli u odbrani Misoče, to je općina na čijem području nije bilo rata a ima veliki broj šehida, veliki doprinos dale su i pripadnice Armije za našu borbu i odbranu.
S posebnim emocijama gosti su se prisjetili da je u Brigadi bilo više od 80 žena, boraca, u komandi, sanitetu, u kuhinji i čiji je doprinos nemjerljiv , mora se češće spominjati i ne smije se zaboraviti.
–U jednom momentu 82 dame davale su svoj doprinos kroz kamandu, sanitet i o njima bi se više trebalo govoriti. Možda smo mogli bolje ali u tom trenutku u surovim i teškim uslovima svi smo davali najviše, najiskrenije i najbolje kako smo znali.
Trebamo gajiti sjećanje na one koji su položili živote za ovu državu. Trebamo ohrabriti mlade ljude da ostaju u ovoj državi, jer Bosna i Hercegovina ima i mogućnosti i resurse da se izgrađuje i da bude pogodno tlo za mnoge druge generacije, govore naši gosti. Mladi trebaju biti svjesni da domovinu trebaju čuvati, graditi je obrazovanjem i znanjem, ali uvijek biti svjesni opasnosti i da neprijatelj ne miruje nego kuje planove kao i u vremenu agresije.
Durak i Fazlić čestitali su svim pripadnicima i pripadnicama Dan Armije RBiH i pozvali građane na sutrašnje svečano obilježavanje ovog historijskog datuma koje počinje u 16:30 polaganjem cvijeća na centralnom spomen obilježju u Ilijašu, a nastavit će se Svečanom sjednicom Općinskog vijeća Ilijaš.
