Izvještaj sa suđenja u slučaju Čemerno

Svjedočenjem  Miloša Gorančića, pred Sudom BiH nastavljeno je suđenje u slučaju “Čemerno”. Ovaj put Gorančić je odgovarao na pitanja branilaca optuženih. Tako je na pitanja advokata odgovorio da je na Čemerno iz svog sela otišao dobrovoljno kod tetke, a ne kao pripadnik neke jedinice, ali da je sa sobom imao automatsku  pušku koju je prethodno zadužio u komandi na Okruglici. Gore je bio uključen u obezbjeđivanje baterije haubica, te je prilikom napada ranjen u oba ramena i pritom izgubio svijest, tako da se sjeća jedino da je čuo kako pripadnici TO pozivaju srpske vojnike koji su bili u kući Damjanovića da se predaju. Pritom je potvrdio da prije desetog juna Čemerno nikada nije napadano. Svjedok je nekoliko puta zapadao u kontradikcije; prilikom prošlosedmičnog ispitivanja od strane tužioca tvrdio je da je na ramenu vojnika TO vidio oznaku “TO Kakanj – Papratnica” dok je ovaj put rekao da je to vidio drugi vojnik koji mu je to ispričao; objasnio je da je pored njega poginuo Ljubiša Lazendić, dok su raniji svjedoci tvrdili da je Lazendić nađen mrtav u obližnjoj štali. Nije imao valjan odgovor na pitanje branilaca kako to da je na RTRS-u izjavio kako je i on ispaljivao granate iz haubica a na suđenju je to negirao.

Drugi svjedok bio je zaštićeni svjedok “G” koji je bio učesnik u napadu na Čemerno. On je opisao okolnosti  pod kojima je došao na Korita, odakle se i krenulo u akciju, te da je kod škole zatekao pedesetak osoba od  kojih su neki bili u uniformama. Tu je prepoznao jedino  Enesa Duraka, sa kojim je u grupi otišao prema Čemernu, ali od kojeg, kako je dodao, nije dobio nijedno naređenje.

Svjedok “G” je kazao da se on s Durakom i s još nekoliko ljudi nalazio u pravcu Đorđine kuće, za kojeg je čuo da je komandir vojske na Čemernu,  da je opasan i da ga trebaju spriječiti, odnosno, otvoriti vatru ako ga vide. Navode ovog svjedoka potvrdile su tokom ranijih ročišta kćerke Đorđa Trifkovića koje su kazale da je on „vodio borbu i odbio napad“.

Isto tako svjedok “G” je naveo da su se Durak i Velimir Vidaković nalazili ispred njega kada je on,  prolazeći pored jedne kuće video neke nepoznate ljude u crnim uniformama kako nekog dozivaju.
Tužilac Vladimir Simovićin insistirao je da svjedok kaže da li je vidio da se neko predao i šta je bilo s tim osobama, no svjedok “G” je potcrtao da se ne može o tome izjasniti jer „ništa nije vidio, već da samo može pretpostaviti šta je bilo s njima“. Također je naveo da optužene Nusreta i Mirzeta Bešliju, kao i Hamdiju Spahića, nije vidio u mjestu Korita ni  u akciji na Čemernu, dodavši da nije ni čuo ništa o tome.

I ovaj put odbrana je imala puno zamjerki na način na koji je Tužilaštvo od svjedoka uzimalo izjave, trvdeći da su uzimane na nezakonit način i suprotno Odredbama ZKP-a.  Ovaj put svjedok “G” je iznio kako nije pročitao svoju izjavu koju je dao u Tužilaštvu 30. 08. 2017. godine jer nije imao naočale, te da neki navodi u izjavi nisu njegovi.

Suđenje se nastavlja 16. maja.

S. Spahić