Nakon što smo se veći dio oktobra nauživali u sunčanim i toplim danima i šarenilu boja jeseni, sinoć je naglo opalo lišće sa krošanja drveća, naoblačilo se i ovog ponedjeljka već svjedočimo dolasku kasne jeseni. Vrijedni radnici KJKP Rad neumorno skupljaju gomile lišće i odvoze kamionom kako bi grad ostao čist. Djeca vole lišće, pa ga skupljaju  u jednu gomilu po kojoj radosno skaču, to je bila glavna zabava u Dječijem parku proteklih dana. Meteorolozi kažu da je rana šarena i sunčana  jesen prošla, lišće će opasti i stiže novembar sivi ogoljelih grana, oblaci su savladali sunce i sivilo se nadvija, idu ptice selice, a dolazak zime, kiša i snijega se osjeti u svemu.  Stižu dani kada ćemo uživati u toplim domovima, uz tople napitke, miris pečenog kestena, dobru knjigu ili film. A koliko su dani kratki, a noći duge  osjetit ćemo u nedjelju prelaskom na zimsko računanje vremena, kada ćemo kazaljke pomjeriti sa 3 na 2 sata.

I kao što reče veliki pjesnik Musa Ćazim Ćatić u pjesmi Jesenski plač:

“Već jesen širi blatne skute svoje;

Drveću s glave vjetar kosu čupa,

I mokrom rukom bjesomučno lupa

O mutni pendžer male sobe moje.

Priroda blijeda, bez čara i boje,

U hladnoj kiši svoje lice kupa…

Kroz baštu tuga u crnini stupa

I svuda za njom sablasti se roje.

Tek mjesec katkad prospe suze plave

Više mrtvog cvijeća i uvele trave. –

A ja i Lejla: moja draga muza

– Baš k'o dva kipa slivena od suza

Žurimo u noć. I sred naših grudi

Zaspala bol se polagano budi

II

O, blijeda jeseni, o, doba boli!

O, plačna sliko uzdaha i tuge!

O, kišo suza što je nebo proli

U krilo noći olovne i duge!

O, mrtvi leptiri, što ljubite Luge!

O, svehli cvijeci i borovi goli!

O, ozeble ptice, nevine mi druge!

O, oblakovi zamišljeni toli!

O, pokisla gnijezda u dalekoj gori!

O, rijeko, koja jecajuć’ žubori!

O, žuto lišće i bolesne grane!

O, moja mladosti, o, umrli dane!

Vi ste sve zvuci jedne pjesme bone,

Što dršće na usni silne vasione…”

 

Share.

Comments are closed.