KNJIGA SEDMICE: „10 minuta i 38 sekundi u ovom čudnom svijetu“ autorice Elif Shafak
Elif Shafak još jednom nas vodi u Istanbul, grad na dva kontinenta, grad s dva lica, grad u kojemu nalazi nepresušnu inspiraciju. I dok turisti kad pričaju o Istanbulu pričaju o gradu koji je raskošan, koji ih svojim čarima neprestano mami u ponovljene posjete, postoji jednako tako još jedan Istanbul, onaj koji su upoznali manje sretni, oni s dna društva koji u njemu žive i preživljavaju. U taj Istanbul je Elif smjestila svoju ”junakinju” upoznavši nas s njom u času njezine smrti.
Tačno deset minuta i trideset osam sekundi nakon što joj je srce prestalo kucati, Leila se prisjeća svog života, od najranijeg djetinjstva pa sve do smrti. Njezina sjećanja se dio po dio uklapaju u veličanstven mozaik njezina života prožetog zlostavljanjem, neshvaćanjem, zanemarivanjem, pa čak i odbacivanjem i brutalnošću.
Kroz ta sjećanja upoznajemo Leilinu porodicu. Osim porodice, upoznajemo i Leilinih pet prijatelja koji su se kao i ona našli na margini društva. Oni su kao mladi upoznali lijepo lice tog Istanbula, koje pokazuje svu njegovu raskoš: boje grada, mirise začina na ulici, zvukove uličnih svirača, ali kroz život su upoznali i ono mračno lice koje otkriva svu okrutnost tog velegrada: prljavštinu, bijedu, strah i kriminal. Nakon prvotnog šoka uzrokovanog spoznajom da njihove prijateljice više nema, njezinih pet životnih suputnika i supatnika želi joj odati posljednje poštovanje, najmanje što mogu učiniti za nju nakon svog vremena proživljenog zajedno. I tako počinje nespretna potraga za Leilinim tijelom na Groblju samotnika u Istanbulu, na kojem se uvijek nađe mjesta za one koji umiru sami, bez ikoga.
Ako vam je ovo prva knjiga Elif Shafak, vrlo vjerojatno ćete se zaljubiti u njen poletni, nježni i empatični stil pisanja. Njezina sposobnost da o teškim i mučnim temama piše toliko lirično i vibrantno, bez da ikoga omalovaži ili ičiju patnju imalo minonizira, zaista je nevjerojatna. U tih deset minuta i trideset osam sekundi prisjećanja svog života, autorica kroz Leilin lik ne piše samo o događajima u njenom životu, nego se kroz te događaje dotiče svih mogućih aspekata života: rađanja, umiranja, školovanja, rada, obitelji, prijatelja, braka, problema, veselja, običaja, mode, prirode, hobija, odnosa, izbora, tako da ovaj roman nije potpuna fikcija, nego se temelji na stvarnom životu jednog društva.
Ona hrabro progovara o gorućim temama ne samo turskog, nego i europskog društva, stoga su kritičari za ovaj roman s pravom rekli da slavi upornu borbu čovječanstva za životom, svim preprekama usprkos. A složena, ali ne i nepotrebno opširna karakterizacija likova, prekrasni opisi ionako prekrasnog Istanbula, savršeno umjereni tokom radnje i neponovljiv stil pisanja, aktualne teme društva, samo su neke odlike ovog romana zbog kojih ga nećete moći ispustiti iz ruku.
