Knjiga sedmice: “Biser koji je slomio školjku” Nadija Hašimi
Roman „Biser koji je slomio školjku“ već svojim nazivom obećava nešto katarzično i ekstatično. Obećava borbu. Školjka nekad opterećuje biser i predstavlja prepreku njegovom blistavom sjaju. Sputava ga i slama njegovu jedinstvenost. Na taj način, vješto skrojenim naslovom, Nadija Hašimi nas uvodi u priču o teškom položaju i bespomoćnosti afganistanskih žena. Svaka od njih je biser, ali ih je oklopila velika školjka nepravde. Ovo je Knjiga sedmice Biblioteke Ilijaš.
Nježna i divna porodična priča – portret Afganistana u svem njegovom zbunjujućem, enigmatičnom sjaju, i istovremeno ogledalo borbe afganistanskih žena.“ Haled Hoseini
U Kabulu 2007, kraj oca zavisnika od droge, Rahima i njene sestre tek povremeno smiju da idu u školu, a iz kuće izlaze rijetko. Jedina njihova nada počiva u drevnom običaju zvanom bača-poš, koji će omogućiti mladoj Rahimi da se odijeva kao dečak i da bude tako i tretirana sve dok ne dostigne godine za udaju. Kao sin, smije da se školuje, da odlazi na pijacu, da čuva i nadzire starije sestre.
Ali Rahima nije prva u svojoj porodici koja je pribjegla tom nesvakidašnjem običaju. Jedan vijek ranije njena prababa Šekiba, ostavši siroče, spasila se i izgradila sebi novi život na isti taj način.
Šetajući kroz vrijeme, Biser koji je slomio školjku prepliće priče ove dvije žene koje, iako razdvojene čitavim stoljećem, imaju slične sudbine. No šta će se dogoditi kada Rahima dozre za brak? Da li je Šekiba cio život živjela kao muškarac? Kako će Rahima preživjeti ako ne bude uspjela da se prilagodi životu udate žene?
Ova snažna priča o bespomoćnosti, sudbini i slobodi upravljanja sopstvenom sudbinom spaja u sebi kulturološke boje i emocionalne odjeke Haleda Hoseinija i Lise Si.
„Nadija Hašimi čitaocu daruje sjajno napisanu prozu, punu iskrenosti protkane divljenjem i poštovanjem. Ona se služi historijskim pripovjedanjem i upravo zahvaljujući porodičnim predanjima, savremenu ženu uči kako i kada da slomi svoju školjku.“ Historical Novel Society
Nadia Hashimi rođena je u New Yorku, ali se u njenom okruženju oduvijek njegovala afganistanska kultura najviše zahvaljujući roditeljima koji su sedamdesetih godina prošlog stoljeća emigrirali iz Afganistana. On je uprkos svemu postao središte njenih romana uključujući i ovaj. Okvirna priča romana vezana je za konkretne historijske ličnosti početkom XX stoljeća i gotovo stotinu godina kasnije. Porodice o kojima pripovijeda izmišljene su, ali bliske stvarnosti iše nego što bismo to voljeli.
