Topla i originalna pripovijest američke autorice Monice Wood, „Dječak kakvog nema“, temelji se na nesvakidašnjem prijateljstvu starice koja je prevalila stotu i osebujnog jedanaestogodišnjaka ludog za Guinnessovim rekordima. Poslan k njoj kao izviđač kako bi joj pomogao u raščišćavanju kuće i vrta, dječak u gospođici Oni Vitkus nalazi društvo koje mu toliko nedostaje, ali i izazov – uspijeva nagovoriti staricu da pokuša oboriti rekord „najstarijeg vozača s valjanom vozačkom“. Iako na prvi pogled teške naravi i nesklona priznati takvo što, Onina obrana posustaje pred dječakovom šarmantnom naivnošću i zanosom, te starica najedanput shvati kako mu priča sve o sebi, pa i dotad pomno skrivane tajne. Dječak kao da je obnovio vezu između One i njene prošlosti.
No na njezinu žalost jednoga se vikenda on ne pojavi.
Ni onoga poslije.
Umjesto njega, na staričina vrata pokuca nepoznati muškarac – dječakov otuđeni i emotivno nemušt otac, rock gitarist neostvarenih ambicija…

Dječak je, naime, preminuo još prije zbivanja opisanih u prvome poglavlju knjige. Njegovi razvedeni roditelji uskoro vode Onu na road trip, između ostalog i ne bi li oborila rekord najstarijeg vozača o kojemu je sanjao dječak.

Isprepleću se tu ljubavne patnje i nesporazumi, rock koncerti, gotovo filmski predočena vožnja američkim prostranstvima, teme nepredvidljive dinamike međuljudskih odnosa, geografske i osjećajne odalečenosti, prihvaćanja drugačijeg u bliskoj okolini, gubitka i žalovanja, odustajanja od onog nepopravljivog, ali i novih početaka punih nade.

Ono što ovu knjigu čini neodoljivom upravo je dobitna kombinacija priče i likova – naime, dok je sama priča neizmjerno dirljiva, njezini likovi su ti koji joj daju osvježavajuću ravnotežu. Toliko su neobični, vrckavi, a opet nimalo iskarikirani, da jednostavno ne dopuštaju da pripovijedanje i u jednom trenu zapadne u srcedrapateljnu patetiku.

Zapravo je najbolji dokaz autoričina talenta upravo to što jedan roman prožet tugom može čitatelja iz stranice u stranicu toliko zabavljati i puniti životnim elanom, ponajprije – valja reći – zahvaljujući jedinstvenoj staroj šarmerici, gospođici Oni Vitkus.  

Share.

Comments are closed.