„Svijet knjiga je najljepši svijet koji je čovjek stvorio. Sve ostalo je prolazno. Spomenici se ruše, narodi nestaju, civilizacije se razviju pa izumru, i poslije perioda potpune tame, sve se iznova gradi. Ali u svijetu knjiga se nalaze redovi koji su svemu ovome svjedočili i preživjeli, netaknuti i svježi kao onoga dana kada su napisani i dalje dotiču srca ljudi, pripovedajući o ljudima kojih odavno više nema. “ Klarens Šepard Dej
Tarik Ali- Sjene narova drveta
U porodičnoj sagi o ljudima koji pokušavaju preživjeti nakon propasti svoga svijeta, Tariq Ali nam kazuje priču o vremenu poslije pada Granade. Osobito je vješt u evociranju života kakav je on morao biti za uklete stanovnike Granade opkoljene sa svih strana netolerantnim kršćanstvom. Ovo je roman koji nam ima što reći i koji nam to kazuje na dobar način.
Guardian
Tariq Ali prikazuje čovječnost i sjaj muslimanske Španije… kroz očaravajuću priču koju raspliće i štedljivo i poletno. Sjene narova drveta je i tajnovita i iskrena knjiga, koja nam nudi informacije i užitak, stvarnu povijest i izmaštanu pripovijest… knjiga u kojoj se uživa i koja se lako ne ostavlja.
“Sjene narova drveta” je roman koji je osvojio veliki broj nagrada u svjetskoj književnosti, a Tariq Ali je jedan od najpriznatijih intelektualaca današnjice. Član je mnogih svjetskih komisija i fondacija za mir i razumijevanje među narodima a ovaj roman je jedan od najčitanijih na svijetu.
Roman «Sjene narova drveta» počinje paljenjem islamskih knjiga u Granadi prilikom ulaska kršćana u ovaj, do tada, muslimanski grad. Kako knjige predstavljaju ogledalo kulture i tradicije jednog naroda, cilj napadača je bio ne samo da istrijebi ovaj narod, nego i da uništi tragove njegovog postojanja. Tada su spaljeni svi primjerci Kur'ana, arapski rukopisi iz filozofije, medicine, nauke i tehnike, mnoga djela arapskih pisaca. Spaljeno je oko dva miliona knjiga. Napravili su od knjiga vatreni zid koji je stoljećima u očima svih koji ne odobravaju takav vid uništavanja civilizacija. Tim činom crkva je htjela osvojiti misli drugog naroda, probosti srce, preoblikovati duše. Pisac ukazuje na razloge paljenja islamskih knjiga koja su se dešavala kroz historiju: nekada su ih palili Tatari iz neznanja, jer su bili nepismeni barbari i bojali se pisane riječi, radili to instinktivno. Kasnije ih je palila Crkva, sa umišljajem i planom, jer ih se plašila. Na čelu vojničkih hordi bio je granadski nadbiskup i crkveni sluga Ximenes de Cisneros koji je bio ubijeđen da će se jedan narod uništiti jedino ako se uništi njegova kultura. To je vrijeme rekonviste, kad su radikalni monasi upadali u muslimanske kuće, klali i palili, uništavali sve pred sobom.
Od početka romana, pa do kraja, pisac se tematski kreće u mračnoj atmosferi u kojoj je nagoviještena slutnja nesreće, ponos Maura islamskom prošlošću, usmenim stvaralaštvom, intelektualcima i junacima, ali i strah za sudbinu islama na tom prostoru. Nalazimo u podtekstu piščeva razmišljanja o islamskoj kulturi i civilizaciji, tragičnoj sudbini islama u Evropi koji su padali čas pod vlast Tatara, čas kršćana. Temeljno razmišljanje je: ima li načina da se odbrane od inkvizicije i nagomilane mržnje. Izvor: orbus.be.
Ovo remek djelo književnosti potražite u Gradskoj biblioteci Ilijaš.
„Svim dobrim knjigama je zajedničko to što su događaji toliko stvarni da kada pročitate i posljednju stranicu imate osjećaj da sve što se desilo u knjizi se desilo i vama, i sada
vam pripada i dobro i loše, ushićenje, tuga, bol, ljudi i mesta, čak i vremenska prognoza.“ Ernest Hemingvej
Knjigu preporučio: Admir Čutura-Gradska biblioteka Ilijaš
Uredila: Nermina Durić-Kahvedžić
