Lamija Šehić je mlada, perspektivna Ilijašanka koja hrabro korača stazom koja vodi do uspjeha. Ova učenica trećeg razreda gimnazije u Ilijašu za sebe kaže da je prije svega osvještena mlada osoba ali da to nije uvijek tako bilo.
„Kao i većina mladih ljudi danas, nisam bila svjesna pravih vrijednosti u životu kao što su porodica, obrazovanje, ali sam u periodu svog sazrijevanja u jednom momentu shvatila da ne živim „kako treba“ i da moram nešto promijeniti. Do tada moja jedina obaveza je bila škola koju nisam ozbiljno shvatala, kao i sve drugo, jer sam živjela u nekom svom svijetu, u kojem sam mislila da sam sretna i da to tako treba da bude. Ta moja „zona komfora“ je prije svega podrazumjevala korištenje društvenih mreža previše i kasno lijeganje, općenito način života koji je počeo uništavati moj potencijal i moje zdravlje“.
Kako kaže jednog dana iznenada se probudila „zahvaljujući“ anksioznosti.
„Anksioznost sam otkrila sa nekih petnaest godina. To je period života kada svi generalno imamo problema, zatim stres oko upisa u srednju školu…međutim, ja to nisam shvatala ozbiljno sve do momenta dok mi se nisu počele dešavati neke abnormalne stvari. Nisam mogla spavati, imala sam tremu pri samoj pomisli da danas idem u školu. Anksioznost mi je izazivala nesigurnost, tu prvenstveno mislim na društvene mreže, gdje sve i svi izgledaju savršeno i to negativno utječe na psihu, pogotovo mladih u pubertetu. Najgore od svega mi je padalo nespavanje, naprimjer dva dana ne spavam a onda dvadesetosam dana se bojim da neću moći zaspati. Moj savjet je svima koji prolaze kroz nešto slično, da osvjeste svoj problem, da razgovaraju o njemu i da obavezno potraže pomoć stručnjaka“.
Težak put najčešće vodi do lijepe destinacije…
„Mogu reći da mi je anksioznost donijela i dosta dobrog. Prije svega odlučila sam da stvari uzmem u svoje ruke, shvatila sam da prvo ja moram sama sebi pomoći kako bi mi drugi pomogli. Zahvaljujući njoj shvatila sam da ne treba da pratim trendove, nego da budem svoja i da svoj život mjenjam na bolje. Zatim sam uvela jedan novi režim u svoj svakodnevni život, odlučila sam da poredam prioritete i da napravim kvalitetan dnevni raspored. Prebacila sam fokus sa društvenih mreža i tog nekog „cool“ načina života na provođenje vremena sa porodicom i prijateljima, na izvršavanje svojih školskih obaveza, posvetila sam se svojim hobijima… Moram spomenuti da mi je samo spavanje i ustajanje na vrijeme bilo motiv i inspiracija da budem što produktivnija. Iako i sama pripadam tom svijetu mladih mislim da je to danas jedan opasan svijet u kojem svi žele da budu neko drugi, nisu zadovoljni sobom, uzor su im trendovi koji nisu dobri za njih“.
Vjera me je inspirisala i dala mi nadu
„Odgajana sam kroz vjeru ali rekla bih da je nisam lično živjela u dovoljnoj mjeri. Međutim, u tom nekom teškom periodu ona mi je mnogo pomogla, pružila mi nadu i motivaciju, naučila me kako da živim svaki dan sa svrhom. Utjecala je na mene samu pozitivno ali i na moj odnos sa porodicom, jer njihovo zadovoljstvo sa mnom meni daje još veći podstrek.
Za kraj Lamija savjetuje mladima da organizuju svoj svaki dan, da ne gube vrijeme jureći trendove koji ne vode nikuda, kako ne bi zažalili kasnije.
