Na današnji dan, u decembru 1970. godine, donesena je Rezolucija Generalne skupštine Ujedinjenih nacija (UN) kojom se, od tada do danas, 18. decembar smatra Svjetskim danom arapskog jezika.
Arapski jezik je šesti službeni jezik organizacije Ujedinjenih nacija. Razlog proglašenja arapskog jezika kao svjetskog jeste što je ovaj jezik očuvao i proširio ljudsku civilizaciju i svjetsku kulturu.
Svake godine 18. decembra dodjeljuje se UNESCO Sharjah nagrada pojedincima, grupama ili institucijama, za njihov posvećen rad i izvanredna dostignuća u širenju znanja arapske umjetnosti, književnosti i kulture. Prvi put od dodjeljivanja, ove godine, UNESCO nije objavio pobjednike UNESCO Sharijah nagrade.
Tema ovogodišnjeg Međunarodnog dana arapskog jezika će biti “Arapski jezik – jezik poezije i umjetnosti”.
Arapski jezik-identitet slobode i otpora
Premda je, iz gore navedenih činjenica, arapski jezik neprocjenjivo bitan, do te mjere da je šesti jezik UN-a, proteklih mjeseci smo svjedoci da se prema njenim nativnim nositeljima, odnosi na nemjerljiv nehuman, neciviliziran i krajnje okrutan način.
Ujedinjene Nacije kao, povodnici svih međunarodnih prava, obaveza te najveći odgovorni organ, prekrivaju oči nad Palestincima i njihovom okupiranom zemljom.
Arapski jezik, sa svojim nemjerljivim ljepotama u historiji, književnosti, kulturi i tradiciji, trenutno potvrđuje svoju novu dimenziju i ulogu. To postaje biti jezik slobode, borbe, otpora i širenja istine.
Posebna slika Palestine, te nade u Palestinu krije se kako u njihovoj nadljudskoj volji za životom, tako u njihovim književnim djelima kao posebnim vidom intimne povijesti Palestine. Ova se književnost, silom svog društvenog, historijskog i političkog konteksta, imenuje književnošću otpora. Svaki pokret ili čin pjesnika/Palestinca predstavlja angažman usmjeren protiv Centra Moći koji ne priznaje postojanje Drugog, a u ovom slučaju autohtonog, palestinskog subjekta. Palestinska poezija otpisuje cionizmu i izraelskoj mitomaniji, te ukazuje na pokroviteljstvo zla od strane dehumaniziranog Imperija. (Sarajkić, Mirza, Palestinska nepokornost – Mahmud Derviš i poezija otpora: Pretposljednji govor “crvenog Indijanca” pred bijelim čovjekom, Stav).
Nemjerljivu ulogu u tome imaju mediji, ali i društvene mreže. Nažalost, i prije ovih sukoba, arapske “bratske” zemlje potvrđuju svoje pravo lice i ličnost. Međutim, jedna pa možda čak I jedina, poletna i nepristrana zemlja, pokazala se država Katar, sa svojom Al Jazeerom koja neumorno, sa svojim marljivim radnicima, odašilje istinski eter, sliku, emocije napaćenog, ali i borbenog naroda Palestine.
Danas se iz jezika arapskoga ime tvoje u sve jezike svijeta, širom kugle Zemljine izvodi:
Danas si Otok Svjetlosti!
(Akademik Esad Duraković, dio poeme Otok Svjetlosti)
S druge strane, mnogobrojne arapske izbjeglice širom svijeta su se uspjele, u svojim novim staništima, integrisati te, kao dio nove globalne zajednice, izgraditi savremeni narativ obrazovanih, borbenih i nepodobnih Arapa. Zahvaljujući njima, dešavanja u Palestini se, nedovoljno tačno informisanim ili pojedincima sa predrasudama, prezentiraju na istinit, argumentiran i objektivan način.
Arapski kao jezik povezivanja sa islamom
Arapski je jezik Kur'ana; objavljen na arapskom jeziku. “Objavljujemo je kao Kur'an na arapskom jeziku da biste razumjeli.” (Sura Jusuf; 2)
Ovaj veličanstveni jezik je povezan sa islamom i to snažnom, neprekidnom vezom.
On je vjerski jezik za sve muslimane u svijetu, govorili oni njime ili ne. Nama kao muslimanima, arapski jezik, pored maternjeg, bosanskog jezika, je dužnost poznavati jezik Jedine Upute i Putokaza. Putem njega, obavljamo svoje vjerske obrede i čitamo Kur'an Časni na arapskom jeziku, jer nijedan prijevod Kur'ana na bilo koji svjetski jezik nije jezik Kur'ana Časnog.
Arapskim glasom svi mujezini svijeta oglašavaju molitvu na arapskom jeziku. Dijete u islamu kada se rodi prve svete riječi čuje ezan na arapskom na desno, a ikamet na lijevo uho, a kada musliman i muslimanka presele na ahiret, klanja mu se džennaza-namaz.
Važnosti izučavanja arapskoga jezika
Prostor na kojem se koristi. Područje između Azije i Sjeverne Afrike, tj. od Arapskog zaljeva do Atlanskog okeana; Kraljevina Saudijska Arabija, Jemen, Oman, Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt, Bahrejn, Irak, Jordan, Sirija, Liban, Palestina, Egipat, Libija, Alžir, Maroko, Tunis, Mauritanija, Zinzibar. U Španiji i Portugalu se govorio do 15. stoljeća.
Kao jezik, izuzetno je bio važan: geografski, starteški, ekonomski, politički.
Zaostavština na arapskom jeziku. Postojanje velikog broja rukopisa koji još nisu ni otvoreni. Počevši od književnosti i drugih nauka.
Izučavanje arapskog jezika je jako bitno za našu baštinu i tradiciju. Veliki broj naših pisaca su pisali na orijentalnim jezicima, pored staroosmanskog turskog jezika i perzijskog, glavno pismo tih pisaca bilo je arapsko pismo. Za našu kulturnu historiju ovo je veoma važna stvar. Alhamijado književnost pisana je arebicom, tj. pisana arapskim pismom a prilagođena bosanskom jeziku. Zbog toga je neminovna strateška podrška državnih institucija da ulažu u stručnjake koji bi poznavali arapsko pismo u okviru orijentalne filologije jezika, kako bi mogli raditi na rukopisima koji su još uvijek neobrađeni.
Nažalost, arapski jezik se u našim osnovnim i srednjim školama veoma malo izučava, premda postoje nastavni planovi i programi. Mali broj učenika se opredjeljuje za arapski jezik kao drugi strani jezik iako po zakonu imaju tu mogućnost.
Ovim putem želimo afirmirati prije svega roditelje, učenike da se opredijele za učenje arapskoga jezika, time što će biti više bogatiji u znanju i dubinskom razumijevanju svijeta koje ih okružuje.
Ovaj Dan arapskog jezika je prvenstveno poziv za dubinsko shvatanje trenutnog svjetskog poretka, kao i odnosa svijeta prema Arapima, posebno Palestincima, te promovisanje kulturne i jezičke raznolikosti svijeta kao ključnog elementa kulturnog bogatstva čovječanstva.
Arapski jezik, u svojoj klasičnoj formi i mnogim dijalektima, predstavlja globalni jezik kojim se izražavaju identiteti, vjerovanja i težnja svih naroda. To je most između različitih kultura, tradicija, percepcija, te međusobnog razumijevanja za mir i toleranciju.
Sve ove karakteristike i još mnoge druge ukazuju na faktore koje treba uzeti u obzir da se arapski jezik u svako vrijeme i na svakom mjestu treba strateški, planski, osmišljeno izučavati i podučavati primjenom tehnološko savremenih vještina, u skladu sa klasično-tradicionalnim metodama, putem gramatike i prevođenja.
(Nusejba Hadžić Talaat/Preporod.info)
