Na današnji dan 4. juna obilježava se Međunarodni dan nevine djece žrtava agresije – datum koji nas svake godine podsjeća na gorku istinu: djeca su najranjivije žrtve sukoba, nasilja i agresije. Premda nisu sudionici rata, političkih borbi ili ideoloških sukoba, djeca često trpe najdublje posljedice.
Ovaj dan prvobitno je ustanovljen kako bi se skrenula pažnja na patnje palestinske i libanonske djece tokom izraelske invazije na Libanon 1982. godine, ali je ubrzo poprimio univerzalni karakter. Danas se koristi kao globalni podsjetnik na milione djece širom svijeta koja trpe fizičku, emocionalnu i psihološku traumu zbog ratova, represija, zlostavljanja, izrabljivanja i zanemarivanja.
Agresija nad djecom: globalni i višedimenzionalni problem
Agresija nad djecom ne događa se samo u ratnim zonama, i ne očituje se isključivo kroz fizičko nasilje. Djeca su žrtve brojnih oblika zlostavljanja, među kojima su:
Sukobi i katastrofe dodatno pogoršavaju situaciju. Djeca postaju izbjeglice, gube porodicu, dom i pristup obrazovanju i osnovnoj zdravstvenoj skrbi. Ona ostaju ne samo fizički ranjena, već i duboko traumatizirana – s posljedicama koje ih mogu pratiti cijeli život.
Statistika koja boli
Podaci UNICEF-a i Ujedinjenih naroda otkrivaju razmjere problema:
Više od 400 miliona djece trenutno živi u ratom pogođenim područjima.
U posljednjih 10 godina, gotovo 120.000 djece ubijeno ili osakaćeno u oružanim sukobima.
Svake godine oko 1,5 miliona djece postane žrtvom trgovine ljudima.
Više od 160 miliona djece uključeno je u neki oblik dječjeg rada, a oko polovica njih radi u opasnim uvjetima.
No, iza svake brojke krije se jedno lice, jedno ime, jedna sudbina. Brojke same po sebi ne mogu prikazati šok djeteta koje je izgubilo roditelje, tjeskobu djevojčice koja je silovana, ili tišinu dječaka koji više ne govori od straha.
Na temelju Konvencije o pravima djeteta iz 1989., svako dijete ima pravo na život, obrazovanje, zaštitu od nasilja i iskorištavanja, kao i pravo da se njegovo mišljenje poštuje. Ipak, svjedoci smo da ta prava često ostaju samo slova na papiru.
U brojnim sukobima i kriznim situacijama, djeca se ne tretiraju kao subjekti prava, već kao sredstva – regrutiraju ih kao vojnike, koriste ih za propagandu ili ih se zlostavlja kako bi se slomila volja neprijatelja. Mnoge djevojčice prisilno se udaju već u ranoj adolescenciji, a dječaci gube pravo na obrazovanje i odrastanje.
Međunarodna zajednica mora činiti više. Postoje deklaracije, konvencije i dokumenti – ali ono što nedostaje jest konkretna i odlučna provedba. Posebna pažnja mora se usmjeriti prema preventivnim politikama, jačanju socijalnih službi, edukaciji roditelja i lokalnih zajednica, te zaštiti djece migranata i izbjeglica koji su posebno izloženi riziku.
Na današnji dan ne smijemo se pitati što su učinila djeca da pate – jer odgovor je uvijek isti: ništa. Ne smijemo se ni zadovoljiti izrazima sućuti. Potrebna je stvarna akcija – od državne politike do pojedinačnih inicijativa.
Na Međunarodni dan nevine djece žrtava agresije podsjećamo se da svijet ne može biti pravedan dok su djeca žrtve šutnje, ravnodušnosti i nasilja. Zaštita svakog djeteta nije samo moralna obveza – to je temeljni ispit čovječnosti svakog društva.
Na ovaj dan sjetimo se svih izgubljenih dječjih osmijeha. I zapamtimo – svaka tišina o agresiji nad djecom još je jedan čin pasivnog sudjelovanja u njihovoj patnji.
Izvor: stijena.info
