Od 2000. godine u svijetu se, u skladu sa zaključkom UNESCO-a, obilježava 21. februar kao Dan maternjeg jezika, koji je dio kulturnog identiteta naroda, tačka prepoznavanja, različitosti, ali i tolerancije i razumijevanja. Briga o maternjem jeziku je način dokazivanja svijesti o vlastitom identitetu, ali i veoma osjetljivo mjesto tolerancije prema drugom i drugačijem.
Tim povodom, posjetili smo SŠC “Nedžad Ibrišimović“, te razgovarali sa profesoricom bosanskog jezika Aidom Kahriman – Krhan. Zašto je važan Međunarodni dan maternjeg jezika, o teškom položaju bosanskog jezika i diskriminaciji, koliko su djeca danas zainteresovana za naš jezik, o očuvanju jezika, te aktivnostima i načinu obilježavanja ovog značajnog datuma pročitajte u nastavku teksta.
Kako je nastao i zašto je važan Međunarodni dan maternjeg jezika?
Međunarodni dan maternjeg jezika, čiji je cilj njegovanje kulturne i jezičke različitosti, obilježava se 21. februara. Generalna skupština UNESCO proklamovala je 1999. godine Dan maternjeg jezika, kao sjećanje na studente koji su 21. februara 1952. godine ubijeni u Daki u Istočnom Pakistanu ( Bangladešu ), jer su protestvovali zbog toga što njihov maternji jezik nije proglašen za zvanični.
Važnost tog dana potvrđena je 2001. godine aklamacijom na 31. Glavnoj skupštini. Tada je usvojena Deklaracija o kulturnoj različitosti, gdje u 5. članu piše “…svakoj se osobi mora omogućiti izražavanje i stvaranje djela na jeziku koji izabere, posebno na maternjem jeziku…” Od tada se u svijetu svake godine slavi Međunarodni dan maternjeg jezika kao jedan od zajedničkih simbola ravnopravnosti svih naroda.
Bosanski jezik u vrlo je teškom položaju, diskriminisan je i na velikom prostoru ove zemlje, osporavaju ga i negiraju mnogi, ipak on je naš identitet, mi sami smo jezik i odolijevamo?
Nažalost, moram se složiti s ovom opaskom jer je činjenica da se bosanski jezik diskriminiše, osporava i negira. Također, tačna je tvrdnja da je jezik veoma važan, nezamjenjiv segment našeg identiteta, te upravo zbog toga našim otvorenim neprijateljima i jeste važno da negiraju postojanje bosanskog jezika. Bosanski jezik, prvenstveno u entitetu RS, negira se isključivo iz političko-ideoloških i nacionalističkih razloga, ali bosanski jezik neosporna je lingvistička, kulturna i historijska činjenica, a to savršeno dobro znaju i oni koji ga negiraju. Mislim da dobro odolijevamo tim napadima na naš jezik, identitet i kulturu, da ćemo u tom smislu biti još snažniji u godinama koje su pred nama, a razlog tog mog optimizma leži u činjenici da znam kakvi se izvrsni stručni ljudi brinu za ovu oblast, neumorno rade, donose i pronose istinu o bosanskom jeziku.
Kako vi kao prosvjetna radnica, profesorica jezika razvijate kod djece ljubav prema maternjem jeziku i da li je ta ljubav medju mladima prisutna ili se cini da danas u vremenu informatičke tehnologije više vole engleski nego maternji jezik?
Ovo vrijeme veoma je izazovno u svakom smislu. Moram priznati da je potrebno uložiti mnogo više truda, nego recimo prije nekih 15 godina, kako biste učenike usmjerili, potakli da idu onim nekim stazama što donijet će im znanje, uspjeh i prosperitet, a opet ne na uštrb vlastitog identiteta, ljubavi prema domovini, jeziku i svim onim univerzalnim vrijednostima što nama, malo starijim, su se podrazumijevale. Ipak, uspjeh u tom smislu nije nemoguć. Moji učenici nikada ne ostaju ravnodušni kada govorimo o razvoju pismenosti u BiH, kada analiziramo epitafe – natpise na stećcima, kada čitamo poeziju naših pjesnika koji su pisali na orijentalnim jezicima, kada se upoznajemo sa alhamijado literaturom. Gane ih sudbina pjesnikinje Umihane Čuvidine, dive se hrabrosti Ilhamijinoj, uživaju u analizi pripovijedaka Zije Dizdarevića, poema Skendera Kulenovića, pa još kada govorimo o Maku Dizdaru, našem Ibrišimoviću, Sidranu… Imponuje im kada saznaju da su afirmativno, s velikim poštovanjem, o bosanskom jeziku govorili Miroslav Krleža, Isidora Sekulić… Nakon toga, motivisani su da i sami pišu, stvaraju na maternjem jeziku. U tom smislu informacione tehnologije odličan su support, tako da našu kreativnost izražavamo kroz prigodne videe, dokumentarne filmove, prezentacije i slično.
U ovoj školi i Vašom inicijativom ranijih godina organizirane su aktivnosti povodom Dana maternjeg jezika, možemo li podsjetiti na neke od njih?
U saradnji sa Institutom za jezik Univerziteta u Sarajevu, u osnovnim i srednjim školama Kantona Sarajevo tradicionalno se realizuju brojne aktivnosti kako bi se učenicima približila važnost njegovanja svog jezičkog izraza, potreba za višim stepenom razvoja jezičke kulture, pravilnog govora i kulture slušanja. Tako je i naša škola bila uključena u ove aktivnosti. Naime, 21. februara 2019. godine, baš na Dan maternjeg jezika, upriličen je susret učenika jezičke grupe predmeta, tadašnjeg IIIa, sa stručnom saradnicom na Institutu za jezik Univerziteta u Sarajevu mr. sc. Nihadom Ibrišimović. Osim razgovora o važnosti njegovanja vrijednosti maternjeg jezika, tom prilikom je dogovoreno i da učenici, uz pomoć prof. bosanskog jezika i književnosti Aide Krhan, učestvuju u istraživačkom projektu koji se tiče generacijskog utjecaja na leksičku slojevitost u razgovornom bosanskom jeziku. Učenici su s radošću prihvatili ovaj izazov. Na prikupljanju građe, sređivanju zvučnih zapisa, transkriptu i ekscerpciji leksičke građe, uz podršku prof. Aide, radili su učenici: Lejla Abdukić, Sedina Buljetović, Rijada Alić i Amar Fazlić. Godinu dana kasnije, u februaru 2020. godine, u našoj školi je upriličen program, te je mr. sc. Nihada Ibrišimović predstavila rad pod nazivom „Generacijski utjecaj na leksičku stratifikaciju u razgovornom bosanskom jeziku“. Izvorni naučni rad je objavljen u časopisu Književni jezik Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu.
Profesori, pjesnici, pisci bore se za očuvanje jezika, ali kako to mogu učiniti i ostali građani?
Bosanskohercegovački književnik Dževad Karahasan je kazao: „Kad sam imao čast primiti Goetheovu medalju, pitala me novinarka koja je sa mnom razgovarala ‘A zašto vi ne pišete na njemačkom?’. Kažem, zato što sam majku rahmetli zvao na bosanskom. Vi ste u svakom jeziku na svijetu gost. Nekad dobrodošao gost, nekad nepoželjan gost. A samo u maternjem jeziku ste kod kuće. Jer, ne zaboravite, mi duhom živimo u jeziku. Jezik je naša kuća duhovna.“ Ove riječi su izvrstan podsjetnik nama na važnost čuvanja i njegovanja maternjeg jezika, bosanskog jezika… Dakle, da bismo čuvali, njegovali i sačuvali maternji jezik trebamo biti osviješteni, trebamo pojmiti maternji jezik kao dragocjenost, kao nešto što je nezamjenjivo i nenadoknadivo. Osim samosvijesti, za očuvanje jezika bitna je i ljubav i spoznaja o tome koliko je važno znati odakle smo potekli, gdje pripadamo.
Koja je to poruka ove godine povodom Dana maternjeg jezika koju je najvažnije prenijeti?
Mislim da je poruka koju je ove godine povodom Dana maternjeg jezika najvažnije prenijeti ta da maternji jezik trebamo voljeti. A ta ljubav najbolje se pokazuje njegovim pravilnim korištenjem i čuvanjem. U tom smislu bih zamolila sve govornike našeg jezika, a na to svakodnevno skrećem pažnju svojim učenicima, da ne uzimaju olahko pravopisna, gramatička i sva druga pravila maternjeg jezika. Neka se potrude da korektno pišu i kada šalju privatnu poruku nekom svom, a da ne govorim koliko je važno voditi računa o tome kada pišemo objave na društvenim mrežama, raznim portalima i slično. Jer, ako nama nije važan i najvažniji naš maternji jezik, kako možemo očekivati da bude drugima…
Profesori bosanskog jezika i književnosti su i ove godine 21. februara pripremili prigodne aktivnosti povodom Dana jezika. Naime, postavljen je pano čestitka u holu škole, a to je rezultat kreativnog rada učenica IV-b Emine Muratović, Fadile Begić, Lejle Mešatović i Mejrem Abadžija uz podršku profesorice Aide Kahriman- Krhan.
Članice Dramsko- recitatorske sekcije Amna Opačin, Amila Demirović, Amira Husejnović, Lamija Bešić i Ema Jamaković prezentovale su po odjeljenjima plakat posvećen obilježavanju Međunarodnog dana maternjeg jezika.
Također, članovi Novinarsko-literarne sekcije, pod mentorstvom profesorice Amre Đečević, pripremili su prigodnu prezentaciju i tekst povodom ovog značajnog datuma.
U svijetu se govori oko 6.000 jezika, a prema prognozama lingvista, do kraja 21. stoljeća više od polovine, čak i do dvije trećine će odumrijeti.
Svake dvije sedmice u svijetu se ugasi po jedan jezik. Osnovno za preživljavanje jezika je da se prenosi djeci, da ima institucionalnu podršku, svoje pismo, da se njeguje u školama, medijima.
