Na današnji dan rođen je Safet Isović, vrhunski umjetnik i čuvar sevdalinke

Na današnji dan 1936.godine, rođen je vrhunski umjetnik, bh izvođač sevdalinki. Prema mišljenju većine poznavalaca izvornog narodnog melosa ali i muzičkih kritičara, jedan je od najboljih izvođača sevdalinke svih vremena.

U Banja Luci je pohađao osnovnu školu “Šesta pučka škola“, a u Slavonskom brodu gimnaziju “Zlatko Šnajder“, bio je među najboljim đacima i završio veliku maturu 1955.   Iste godine je preselio u Sarajevo i počeo studirati na Pravnom fakultetu. Tokom studija često se obraćao službi Seminararbeit schreiben lassen za pomoć u pisanju seminara i seminarskih radova iz prava.  U Sarajevu je, nakon doseljenja, proveo ostatak života.  Tokom studiranja u Sarajevu, često je sa prijateljima “pjevušio” u hodniku tokom odmora. Njegovo pjevanje se svidjelo Hasku Haveriću koji ga je tada jedva nagovorio da postane član ansambla narodnih igara i pjesama studentskog društva “Slobodan Princip Seljo” gdje je polagao audiciju pred komisijom u kojoj su bili Selver Pašić, Selim Salihbegović i drugi. Zbog talenta kojeg je imao, odmah je bio primljen.

1956.godine po nagovoru ljudi iz ansambla je otišao na audiciju na Radio Sarajevo. Nakon što je položio audiciju (iz drugog pokušaja), odobreno mu je da snimi dvije pjesme. Prve pjesme koje je snimio su bile “Kad ja pođem iz Sarajeva grada” i “Kasno prođoh kraj Morića hana” koje su emitirane na dan oslobođenja Sarajeva 1957. godine prvi put na Radio Sarajevu. Prvi solistički koncert je održao u “Domu sindikata” u Beogradu 19. marta 1963. godine kojeg je otvorio pjesmom “Otvori vrata od hamama, Zlato, Zlatijo”. Zatim su slijedile godine njegovog velikog uspjeha. Bio je pobjednik mnogih velikih muzičkih festivala, dobitnik nagrade “Zlatni mikrofon” i oko 35 zlatnih i srebrnih ploča, zatim dobitnik Estradne nagrade BiH i Estradne nagrade bivše Jugoslavije

Isovićeve pjesme pratile su razvoj socijalističke države. Početkom 1970-ih on puni gradske dvorane svih socijalističkih prijestolnica, od Triglava do Gevgelije. Njegova muzika predstavljala je jednu novu duhovnost, zasnovanu na spoju izvorne tradicije i socijalističkog “moderniziranog” narodnjaštva. Safet Isović je “demokratizirao” sevdalinku , učinio ju je pjesmom širokih narodnih masa, što je bio jedan od osnovnih zahtjeva tzv. socijalističke kulture. Pjevao je na svim važnijim društvenim manifestacijama, a u nekoliko navrata i u društvu sa Titom. Svojim kristalnim tenorom, on je pjesme o neostvarenoj ljubavnoj žudnji izvodio s nekom vrstom scenske samouvjerenosti i superiornosti

Dvorane u kojima je održavao solističke koncerte, širom svijeta, su bile prepune kad god je gostovao. Vrhunac svih tih gostovanja je bio održani koncert u prepunoj operskoj dvorani u Sydney-u u kojoj je ušao u katalog izvođača i jedini je pjevač iz bivše Jugoslavije koji je u njoj gostovao. Snimio je brojne sevdalinke za arhiv Radio Sarajeva (uključujući i nekoliko sevdalinki uz saz). Bio je aktivan član Udruženja estradnih radnika BiH.

Unatoč godinama, nije ga izdavao njegov kristalni glas. Pjevao je sve bolje, ne gubeći nivo i dah ni u danima kad je njegovo tijelo počela nagrizati opaka neizlječiva bolest. Preminuo je 2. septembra 2007. godine, a džennaza je obavljena 4. septembra 2007. godine u haremu Alipašine džamije u Sarajevu.