Nastavak suđenja u slučaju „Čemerska planina“: Da li se vrše pritisci na svjedoke, čak i u samoj sudnici?

Novo ročište u predmetu „Hadžić i drugi“, poznatijem kao suđenje u slučaju „Čemerska planina“ održano je danas u Sudu BiH u prisustvu velikog broja posmatrača, uglavnom onih koji dolaze iz Ilijaša. Ovo ročište je još jednom pokazalo da se tužilac u ovom postupku, Vladimir Simović ne snalazi baš najbolje u komunikaciji sa svjedocima, pogotovo kada su u pitanju pitanja od važnosti za sam proces, na šta već duže vrijeme upozoravaju i branioci optuženih. Sudskim vijećem je predsjedavala sutkinja Minka Kreho, a članice su bile sutkinje Tanja Curović i Željka Marenić.

Ovaj put to je bilo posebno vidljivo kod svjedočenja Vjekoslava Jurića, aktivnog policajca iz Ljubine, naselja na putu Semizovac – Olovo. Odgovarajući na pitanja tužioca Simovića, Jurić je opisao kako je u maju 1992. godine došao na posao u stanicu policije Srednje, gdje je zatekao razvaljena ulazna vrata u zgradu i veliki broj srpskih policajaca naoružanih do zuba, koji su im tada rekli da je „ovo od danas srpska policija“. Opisao je kako su potom policajci bošnjačke i hrvatske nacionalnosti formirali stanično odjeljenje u nekoliko kilometara udaljenoj Ljubini, gdje im je komandovao tadašnji zamjenik komandira policije u Ilijašu, Omer Spahić.

Na pitanje tužioca Simovića šta zna o dešavanjima na Čemernu, Jurić je rekao da je o tim dešavanjima čuo priče tek par dana poslije i da on kao policajac nije ni mogao znati ništa jer je bio na punktu koji je zračnom linijom udaljen desetak kilometara od Čemerna. Dodao je pritom da je prije toga od njih tražena pomoć u ljudstvu od strane mještana obližnjeg sela Korita koji su imali pješadijske napade. Rekao je da se tada javilo pet ili šest dobrovoljaca – pripadnika aktivnog i rezervnog sastava policije, prisjećajući se imena Velimira Vidakovića, Azmira Halilovića i Mije Milanovića.

Tada je tužilac Simović napravio „šou“ tvrdeći kako su ti dobrovoljci zapravo otišli u napad na Čemerno a ne u ispomoć Koritima, i da je to svjedok rekao i u izjavi datoj njemu 2017. godine. Svjedok je to negirao tvrdeći da su to dva različita događaja i da to što tužilac navodi nije rekao u pomenutoj izjavi. Predsjedavajuća ovog vijeća, sutkinja Minka Kreho je tražila od Simovića da pročita dio izjave svjedoka Jurića gdje to izjavljuje, na šta je dobila smušen odgovor tužioca da to „ne može naći jer je izjava duga“, ali da je on siguran da svjedok pokušava pogrešno formuliše događaje i “unijeti zabunu i skrenuti pažnju sa Čemerna i prikazati to kao napad na Korita“, na šta mu je sutkinja Kreho rekla:

• Ne, tužioče, nego vi ne znate postaviti pitanja“

Na ponovnu intervenciju sutkinje Kreho da to dokaže izvodom iz zapisnika, Simović to nije uspio, što je bio dovoljan razlog da se ovaj zapisnik o saslušanju uloži u sudski spis. U očitom pokušaju tužioca Simovića da zbuni svjedoka, svjesno ili ne, učestvovala je i članica sudskog vijeća Tanja Curović, koja je bez odobrenja predsjedavajuće, istovremeno kad i tužilac, svjedoku postavljala pitanja slična onima koja je postavio i sam Simović.

Na ovom ročištu svjedočio je i pripadnik TO iz Kaknja, Suvad Hido, inače rudar po zanimanju, koji je opisao kako se početkom ratnih sukoba dobrovoljno prijavio u TO, da bi potom sa ostalim dobrovoljcima bio prebačen u naselje Vlahinje kod Breze, gdje su imali obuku. Potom su prebačeni u Korita, odakle je trebalo da krenu u akciju neutralisanja položaja haubica na Čemernici, što im je prije toga saopćio i komandir Teufik Turudić. Opisujući samu situaciju na Čemernu, rekao je da su tamo došli u zoru i zaustavili se na rubu šume prema selu, gdje je na njih iz rova udaljenog dvadesetak metara usmjerena mitraljeska paljba. Oni su prošli prepreku i došli do samih haubica koje su prvo pokušali minirati, a potom su ih gurnuli niz provaliju. Na pitanje tužioca Simovića šta se dešavalo u samom selu, rekao je da nije vidio ništa jer je bio skoncentrisan na haubice, i da je jedino vidio kako je na njih pucano iz jedne štale i da su tom prilikom poginula dva pripadnika TO. Ta pucnjava je prestala kada je komandir Teufik Tufo bacio bombu na tu štalu i da je tom prilikom i sam bio ranjen. Svojom izjavom, svjedok je nedvosmisleno potvrdio da su cilj ove akcije bile haubice koje su prije toga svakodnevno granatirale Brezu, ali i brojna okolna naselja. I ovaj svjedok je u više navrata bio podvrgnut ponavljanjem pitanja i pokušajima zbunjivanja svjedoka od strane tužioca Simovića, na šta je svaki put reagovala odbrana optuženih, dok je i sama sutkinja Kreho bila primorana da upozori tužioca, uvažavajući pritom prigovore odbrane.

Da podsjetimo, Tužilaštvo BiH tereti bivše pripadnike Teritorijalne odbrane (TO) te aktivnog i rezervnog sastava policije Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju te Hamdiju Spahića i Nehrua Ganića da su u junu 1992. učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u Čemernu (općina Ilijaš).

Naredno ročište zakazano je za 27. 10. u 10:30 sati.

Piše: Semir Spahić