Iz godine u godinu svjedočimo novim uspjesima ilijašanina Sahludina Šehića-Žutka. Zanimljiv je put do uspjeha ovog vrijednog sportiste, a s punim pravom se može opisati „preko trnja do zvijezda“. Žutko je gostovao u programu Radio Ilijaša povodom evropskog prvenstva u Mađarskoj (powerliftig squat bench Deadlift Gpc) na kojem je nastupao prošle sedmice. Iskoristili smo priliku da slušateljima i čitateljima portala RAI-a približimo i njegovu životnu priču. Sahludin Šehić živi u Gornjoj Bioči. Bavi se poljoprivredom. Oženjen i otac je dvoje djece.
„Sa 14 godina bio sam pripadnik Armije RBiH kao maloljetni borac a poslije rata sam i ostao u Armiji RBiH. U kasarni Butile 1998. godine bila je teretana u kojoj smo bili obavezni trenirati 45 minuta dnevno. Tada sam ja imao 75 kilograma. Trenirao sam redovno. Ideja o takmičenju 2012. godine u Ilijašu dodatno me motivisala, jer nije isto samo trenirati i ići na takmičenja gdje je motivacija mnogo veća. Od početka su mi ilijašani davali podršku. Takmičim se od 2012. godine. Prvo takmičenje bilo je amatersko u Ilijašu, powerlifting. Poslije toga nastupao sam u Mostaru na takmičenju gdje sam osvojio prvo mjesto. Nakon toga, uslijedilo je međunarodno takmičenje strongman u Hrvatskoj. I na tom sam takmičenju osvojio prvo mjesto. Nakon toga sam imao pauzu 2,5 godine zbog povrede. Nizala su se međunarodna takmičenja na kojima sm obarao rekorde. Ušestvovao sam dva puta na svjetskom prvenstvu“, kazao je Žutko.
Na takmičenju u Mađarskoj gdje je oborio svjetski rekord i osvojio titulu evropskog prvaka, učestvovale su 22 države sa preko 650 takmičara. U kategoriji Raw Deadlift Sahludin je podigao 335 kg i osvojio (1) mjesto a ujedno je postavio i novi rekord u kategoriji 140 + MM1.
„Pripreme za ovo takmičenje počele su u januaru. Prije petnaest dana u Zadru sam oborio balkanski rekord. To je moj prvi balkanski rekord (330 kg) u kategoriji Mater I. Imali smo poteškoća u putu, dva udesa. Leđa su me boljela, nisam imao dovoljno vremena ni da se oporavim. Ali ipak sam otišao, jer su me zadužili prijatelji koji me podržavaju: načelnik općine Ilijaš, Niskogradnja Durmić d.o.o., Pelex d.o.o., Transport “Hajdarević“, Veterinarska stanica DI-VET, ThermoTec, Rent a car AC ELHA, Adis Brkić – Australija, Osman Halilović. Putujete osam sati, čekate na vaganje dva sata. Ja sam apsolutna kategorija i uvijek se takmičimo zadnji. Iscrpimo se od čekanja. Ali izdržimo radi cilja. Litvanac je postavio rekord od 300 kg. U prvom pokušaju sam prijavio svjetski rekord 310 kg. Drugi pokušaj je bio 325 kg. Treći pokušaj je 335 kg tako da sam oborio svjetski i evropski rekord i postao evropski prvak“, kazao je Žutko.
Žutko je govorio o pravilima i disciplini u ovom sportu koje se mora pridržavati da bi uspio. Vrlo često, pored izuzetne volje, finansije su najčešći problem zbog kojeg se mladi ne bave masovnije ovim sportom.
„Velika su ulaganja, morate redovno trenirati, ispravo se hraniti. Nemamo u Ilijašu adekvatnu teretanu. Firma iz Luksemburga odnosno naš ilijašanih hadžija Salih Ramić kupio nam je prvu šipku za pripreme. Nakon toga, Asmir Hajdarević kupio nam je šipku, a takve su samo dvije u BiH. Jedna šipka košta 1.500,00 KM. To su šipke koje su atestirane na 750 kilograma na kojima se mnogo lakše pripremati. I veliko hvala mojim prijateljima na podršci. Također, država ne ulaže i ne podržava ovaj sport ali naša opština podržava i zahvaljujem se na tome. Jedanaest godina se bavim uzgojem bikova. Puno radim u poljoprivredi ali volja i želja prema ovom sportu sve je veća. Uz dobru organizaciju sve se stigne“, kazao je Žutko.
Mnogo uspjeha u nastavku karijere želimo ilijašaninu Sahludinu Šehiću- Žutku koji je jedan od najboljih ambasadora naše Općine ali i države BiH.
