Povodom obilježavanja 27. godišnjice 126. Brdske brigade Ilijaš u programu Radio Ilijaša gostovao je prvi komandant Enes Durak.

Prisjetio se teških godina i početaka brigade 1993. godine,njenog ratnog puta  te hrabrosti njenih boraca.

U tom momentu su u organskom sastavu Općinskog štaba bili ljudi  sa područja Ilijaša, Vogošće i nekih drugih područja jer smo bili izbjeglička brigada. Jedinica je u svom sastavu uvijek brojila oko 2000 boraca, starješina i oficira, 366 je poginulih, što pripadnika Štaba TO, pripadnika 126. Brigade, pripadnika policije, te nekoliko nama značajnih koji su prešli u neke druge sastave kao što su rahmetli Hašim Spahić i Safet Sivac i drugi. Vrlo teška je bila ta 1993. godina,  borili smo se na dva fronta, bili u teškoj poziciji što se tiče materijalno-tehničkih sredstava ali i hrane. U jednom momentu bili smo na dva obroka, od začina smo imali samo so. Bili bismo sretni da nikada nismo došli u poziciju da budemo vojnici, starješine, ali morali smo prihvatiti činjenicu da je rat.. Nadljudskim naporima na Čemerskoj planini, Nišićkoj visoravni uspjeli smo iznijeti borbu na svojim plećima da bismo došli do ovoga gdje smo danas. A danas smo u Ilijašu, 50 godina u razvoju jedne države je kratak period, masa je onih koji ne bi voljeli da BiH  i Ilijaš u njemu preživi, ali moram im reći da će preživjeti jer je preživjela i puno jače i tvrđe napade a Bošnjaci i svi oni koji ovu državu osjećaju svojom jedinom domovinom su neko koga se ne može pomjeriti sa ovih prostora, kazao je Durak.

Durak se s posebnim emocijama prisjetio da je u Brigadi bilo više od 80 žena, boraca, u komandi,  sanitetu, u kuhinji i čiji je doprinos nemjerljiv , mora se češće spominjati i ne smije se zaboraviti.

U jednom momentu 82 dame davale su svoj doprinos kroz kamandu, sanitet i o njima bi se više trebalo govoriti. Možda smo mogli bolje ali u tom trenutku u surovim i teškim uslovima svi smo davali najviše, najiskrenije i najbolje kako smo znali. Ponosim se time da smo u Brigadi imali pripadnike drugih nacionalnosti, i  jednom trenutku 1993. godine kada smo se borili i protiv HVO-a imali smo proslavu katoličkog Božića i uspjeli smo sačuvati Pravoslavnu crkvu u Brezi da je niko ne dotakne i da smo cijenili, poštovali i uvažavali njihov doprinos, kao i njihovih porodica. Isto to bih sve ponovio jer sam na to ponosan, sjetio se Durak.

Sjetio se i rahmetli majora Hašima Spahića koji je poginuo na Moševićkom brdu 11.10.1994. godine, kazavši da je i ponosan i tužan, ponosan što je poznavao heroja takve hrabrosti, a tužan jer danas nije sa nama i svojom porodicom.

Udruženje 126. Brigade već dvije godine radi na izradi Monografije Brigade, odnosno Ilijaša u ratu. Njegovanje kulture sjećanja i ukazivanja na doprinos boraca odbrani BiH trajno je opredjeljenje i zadaća svima.

Monografija je nešto što će objediniti cijeli period odbrane Ilijaša i slobodnih teritorija Vogošće, a dugo se radi jer ne želimo dozvoliti sebi nijedan gaf i svaku situaciju želimo prikazati baš onako kako je bilo i da nikoga ne izbjegnemo. Hvala svima onima koji su na bilo koji način podržavali našu oslobodilačku borbu, to su mali ali zapravo  veliki ljudi koji su u određenom trenutku davali sve od sebe za odbranu. Nadam se da se našem narodu to nikada više neće ponoviti, a ako se ne daj Bože i ponovi spremni smo iznijeti na isti način.

U pripremi je i otvaranje Memorijalne sobe u Ilijašu uz podršku Općine Ilijaš,a  gdje će biti izloženi eksponati i postavke koji će čuvati sjećanje na važne ljude i događaje.

Dan 126. Brdske brigade obilježava se danas polaganjem cvijeća na mezarja i groblja i Brezi i programom na centralnom spomen obilježju u Ilijašu.

Share.

Comments are closed.