Organizacioni odbor  manifestacije  “Dani sjećanja – SREBRENICA 11. juli 1995. godine” u cilju obilježavanja 26. godišnjice genocida nad građanima BiH koji su u tom periodu živjeli u “sigurnoj  zoni UN-a Srebrenica”, ovog četvrtka upriličio je  izuzetno posjećenu  Akademiju  na Trgu Alije Izetbegovića u Ilijašu. Gosti akademije bili su : dr. sci. Edin Ramić – ministar u Federalnom ministarstvu raseljenih osoba i izbjeglica, doc. dr. Ermin Kuka –viši naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina UNSA, Mevludin ef. Hrnjić – autor knjige „Svjedok srebreničkog genocida“ i Ramiza Gurdić – srebrenička majka.

Predsjednica Organizacionog odbora Manifestacije Alma Omerović i ove je godine, kao i brojnih prethodnih, poslala poruku sjećanja na ubijeno čovječanstvu 8372 puta u Srebrenici, kada su na bol i patnju nebo i ljudi ostali nijemi.  

Naša država je natopljena šehidskom krvlju. Bosne i Hercegovine će biti onoliko koliko smo odlučni, snažni i ozbiljni. Narod koji ima iskustvo počinjenog genocida nad sobom, mora biti najozbiljniji narod na Zemlji. U ime 8372 žrtve srebreničkog genocida, u ime naših očeva, amidža, daidža, djedova, braće, sestara i majki, izabrali smo obrazovanje, ozbiljnost, odlučnost i istrajnost. Odbacujemo da šutimo. Biramo da govorimo i opominjemo. Posebnu zahvalnost dugujemo svim našim majkama – heroinama koje su nam pokazale snagu, vjerujući u Boga pomjerajući granice svoje snage, izdržljivosti i snalažljivosti u borbi za goli život.  Želja naših majki za opstankom i čežnja da uspiju u našem odgoju nadilaze ovodunjalučku dimenziju. Drage majke, hvala Vam na svemu, poručila je Omerović podsjetivši da su Bošnjaci jedini narod koji svoje najmilije ukopavaju više puta, te da ćemo i sutra ispratiti tabute sa uglavnom nekompletnim ostacima spremnih za dženazu u Srebrenici, ali da su zločinci sramota čovječanstva osuđeni na doživotne kazne zatvora.   

Nakon najmračnijeg perioda u životima Bošnjaka a posebno naroda Istočne Bosne, općina Ilijaš bila je mjesto gdje su hiljade ranjenih duša pronašli svoje utočište.  O boli i uspomeni na Srebrenicu govori i načelnik Općine Ilijaš Akif Fazlić.

-Danas odajemo počast svim žrtvama genocida, ali danas ovdje propitujemo sebe i svoju savjest u odnosu prema Srebrenici, ostajemo sami sa sobom i svojim djelima. Što je više naših dobrih djela, više je života i istine o Srebrenici. U tome sve više uspijevamo, jer istina je nadživjela dželate, nadživjet će i negatore genocida, istina o genocidu u Srebrenici ostat će dok je svijeta i vijeka. Zahvaljujem svima onima koji rade na čuvanju i promicanju istine o srebreničkoj tragediji, ali i svima onima koji se bore da se život vrati u Srebrenicu i da ona bude grad civilizacijskih poruka.

Ministar za raseljena lica i izbjeglice FBiH Edin Ramić u razgovoru je, između ostalog, istaknuo da je u Srebrenici prije rata bilo 26 hiljada Bošnjaka, a prema popisu iz 2013. godine šest do sedam hiljada.

Mi moramo raditi kroz ovakve Manifestacije i razgovor sa omladinom da im probudimo interes za mjestima njihovog porijekla kako bi pokazali želju da sačuvaju taj prostor, kako su njihovi roditelji izgubili živote čuvajući taj prostor, da ga u miru izgrade i sačuvaju ga za buduće generacije, to je moguće ako shvatimo da je to naša obaveza, jer sve dok mislimo da je to nečija druga obaveza taj prostor će biti prazan i bit će tuđi, naveo je ministar Ramić.

Doc. dr. Ermin Kuka –viši naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina UNSA ovom je prilikom podsjetio da je na svim okupiranim teritorijama u gradovima pod opsadom izvršen  najteži oblik zločina, genocid. Istakao je kako je, prema definiciji, genocid neodvojiv od namjere da se u cjelosti ili djelimično uništi jedna etnička grupa. Osvrnuo se i na pojam tzv „sigurne zone Srebrenica“, kazavši da je Srebrenica bila sve drugo osim sigurna.

Jedan od učesnika ovogodišnje Akademije je i Mevludin ef. Hrnjić, svjedok srebreničkog genocida o čemu je napisao i knjigu.  Tada dvadesetpetogodišnji mladić, imam Čaršijske džamije u Srebrenici, Mevludin-efendija je tri dana nakon što je u svojoj džamiji predvodio posljednju džumu, u poznatoj „koloni smrti“ krenuo iz Srebrenice prema slobodnoj tuzlanskoj teritoriji, u nadi da će izbjeći Mladićevim koljačima i ubicama da bi nakon 80 dana lutanja podrinjskim bespućima, što sam, što u grupama, uspio stići na područje Kalesije koju je kontrolirala Armija RBiH.

-Nakon 26 godina kada se spomene Srebrenica ili kada dođe juli, to su zaista teški trenuci. To je mjesec po kome mi računamo vrijeme, ponavljaju se slike užasa kroz koji smo prošli, te traume su ostale. Srebrenica je moja sudbina, moje veliko iskušenje, pouka, trauma i sjećanje koje neće nikada izblijediti, kazao je za Radio Ilijaš ef. Hrnjić.

Svoje bolno svjedočenje na kraju Akademije podijelila je srebrenička majka Ramiza Gurdić. Majka koja  26 godina živi od sjećanja na dva sina i muža koji su strijeljani na različitim lokacijama tokom genocida u Srebrenici. Ona je sa kćerkom od šest godina uspjela  preživjeti.

Moja Samija sad ima djecu veliku. Moj Mehrudin imao je 16 godina, a Mustafa je imao 21 godinu, hvala Bogu pa sam ga ukopala cijela. A za Mehrudinom još plačem, grobnice otvaram, još ga nisam ukopala, samo pola, bez ruku i bez glave, a nisam ga rodila bez ruku i glave, tako svaka majka koja je ukopala kost bori se za istinu i pravdu. Bojimo se laži, a njihova laž je velika, ubili su naše najmilije i najdraže, umjesto da hodamo sa unucima, hodamo od nemila do nedraga, od grobnice do grobnice, priča majka Ramiza.

Ovom prilikom dodijeljene su plakete za nesebičan doprinos organizovanju i programskom obogaćivanju ove Manifestacije članu Organizacionog odbora Selviru Husejinoviću i predsjednici Udruženja porodica šehida i poginulih boraca općine Ilijaš Edini Genjac.

Umjetnički dio programa izveli su glumac Mirza Mušija, pjevač Armin Muzaferija i Mješoviti gradski hor KUD Dikan Kakanj. Voditeljica akademije bila je Dalila Omerović.

 

Share.

Comments are closed.