JU “Kulturno – sportski centar i Radio Ilijaš” ovog ponedjeljka u Biznis centru Ilijaš organizovala je promociju knjige „Deseta vrata pakla“ autora Rezaka Hukanovića.
Ova, autobiografska knjiga, govori o Hukanovićevih 180 dana u logorima smrti Omarska i Manjača tokom 1992. godine. Naime, Rezak Hukanović je u ljeto 1992. pola godine proveo kao zarobljenik u logorima smrti Omarska i Manjača. Svoja iskustva svojedobno je zabilježio u knjizi koja je ovih dana, tri decenije nakon događaja u njoj opisanih, doživjela svoje osmo izdanje, te prevod na talijanski jezik. Knjiga Deseta vrata pakla dokumentarno je svjedočenje sudionika događaja koji danas tonu u zaborav.
“Ova knjiga je tek mali spomenik svim stradalnicima logora smrti, sagrađen od najtvrđeg mermera i usađen u moje srce. Dobio sam mnogo poruka u kojima stoji da je ova knjiga teška za čitanje, a ja onda odgovorim – mnogo je teža bila za preživljavanje. Dešavalo mi se da nisam mogao spavati dok sam je pisao. Svaka scena se ponovo u mojoj glavi dešavala i osjećao sam istu bol. Ali to treba pobijediti, treba govoriti o tome, ne da bi izazvali mržnju već opomenu kako nam se to nikada više ne bi dogodilo. I to smatram svojoj misijom”, kazao je Hukanović.
O knjizi je govorio i pisac Semir Spahić.
“Knjiga Deseta vrata pakla je nešto što mi ne da spavati posljednji nekoliko noći jer je puna naboja i strahova. Strahovi nekako obilježavaju cijelu historiju Bosne i Hercegovine, pa ni autorova knjiga ne može bez toga, naročito jer je autobiografska i govori o Rezakovom boravku u logorima Manjača i Omarska tokom 1992. godine. Rezak je uspio napisati knjigu o tome, a večeras ćemo imati priliku iz prve ruke čuti više o tome”, kazao je Spahić.
Knjiga Deseta vrata pakla je dosad prevedena na engleski, njemački, norveški, turski i talijanski jezik. Doživjela po tri izdanja u SAD, Velikoj Britaniji i Novom Zelandu, te osam izdanja u BiH.
Ovakva knjiga piše se iz potrebe da od zaborava spasimo jedno od najtraumatičnijih mogućih ljudskih iskustava, a čita se iz dužnosti da upoznamo krajnje granice čovjeka, i u dobru a posebno u zlu. Značaj knjige prvenstveno je dokumentarni.
Činjenica je da nemamo puno prilika upoznati se sa preživjelim svjedocima zločina u krajiškim logorima smrti, a promocija ove knjige bila je jedinstveno iskustvo za prisutne, pogotovo ako se zna da je taj svjedok pisac koji objavljuje već duže od 50 godina i koji zna kako ta mračna iskustva iznijeti pred čitaoca.
