Majka je imenica koja nema zamjenicu. Isto tako, Bosna nema i ne može imati zamjenicu. Ne razumijem ljude koji kažu da Bosna ne valja.
A može li nešto zamijeniti Unu, Savu, Drinu, Neretvu?
Može li nešto zamijeniti Bjelašnicu, Igman, Maglić?
Može li nešto zamijeniti Sarajevo, Bihać, Mostar?
Pa ne može!
-Kako, bolan, možeš otići? , pitala sam mnoge ljude.
Kako, bolan, možeš bez bosanskog ezana, sarajevskih ulica, bez bosanskog naroda, bez naše sevdalinke?
Većina ljudi kaže da je to lahko, ali nije. Ja znam da i oni negdje na dnu svoga srca kriju tugu, da je i njima žao što su ostavili Bosnu. Sjetiš li se ikada da je neko izgubio život da bi ga ti sada imao, a ti ideš iz Bosne jer ti nije po volji.
Sjetiš li se Srebrenice, bolnog krika majke za svojim sinom, plača djeteta za svojim ocem?
Svaki dan moliš Boga da opet sretneš svoga oca i da mu se po ko zna koji put zatrčiš u zagrljaj, ali kad čuješ zvuk pucnjave biserne suze same krenu niz blijedo lice.
Jesi li ikada, na neki svoj način, odao počast tim ljudima?
Naravno da nisi.
A zašto?
Da li znaš da se i tvoj otac borio za ovu ljepoticu?
Jesi li mu se ikada za to zahvalio?
Nisi, zar ne?
Šta misliš da li to njega tišti, da li se on borio za tvoj ili svoj život?
A majka kada krene da isprati svog sina, muža ili brata skamenila bi se na vratima, vodnjikavih očiju i prigušena jecaja, molivši u sebi Boga da im se nešto ne dogodi. Stani, razmisli, pa onda donesi odluku. Ako ti nije žao svega ovoga, idi, hajde, sad idi. Idi u potragu za srećom. Ali ovdje ti je dom, kuća, majka, domovina. Ako se poželiš vratiti, vrati se, ona će te ponovo primiti u svoje naručje, opet će te voljeti i sve će zaboraviti. Ponovo ćeš biti njena snaga, podrška i njen oslonac. Koliko god je želio zaboraviti, nećeš moći jer u sebi nosiš grudu bosansku. I nije bitno kolika je ta gruda, ona je tvoja hamajlija.Ti ćeš uvijek biti njen sin. Koliko god bio daleko, ona te voli i čuva, baš kao i majka. Možda ćeš tamo biti bogat, ali ne i sretan. Ako odeš, ne zaboravi da u sebi nosiš ponos bosanski.
A ja… Ja domovinu ne mogu ostaviti, ne mogu…
Bosno, mati, milostiva i prkosna moja, sretan ti rođendan!
Almedina Herić, učenica IX razreza OŠ „Srednje“
