Dres FK Sloboda, tuzlanske „svetinje“ nosilo je na stotine i stotine tuzlanskih mladića, ali i iz drugih brojnih gradova EX Jugoslavije.
Mnogi od njih ostavili su neizbrisiv trag u stogodišnjoj historiji kluba, zaigrali u Slobodinom dresu na evropskoj nogometnoj sceni, ponijeli dres bivše države i sadašnje BiH, ali mnogi ljubitelji nogometa, ne samo u Tuzli, nego širom regiona, su jednoglasni-jedan od najvećih, najboljih, najomiljenijih igrača Slobode svih vremena je legendarni Mustafa Hukić-HUKA.
Ovaj izvanredni nogometaš, kasnije vrsni trener, rođen je 6.februara 1951.godine u Tuzli, život je okončao tragično u 48-oj godini života u saobračajnoj nesreći 7.augusta 1999.godine u mjestu Devetak, na magistralnom putu Tuzla-Doboj. Smrt ga je zadesila na mjestu trenera Slobode sa kojom je tada zabilježio 9. uzastopnih pobjeda i izborio plasman u play-off koji nikada nije odigran.
U svojoj bogatoj igračkoj karijeri nastupao je za brojne klubove, a počeo je u njegovom najdražem klubu, ekipi Slobode za koju je debitovao sa 16 godina, za koju je odigrao 281 utakmicu i postigao 25 golova. Kasnije je nastupao za NK Osijek, u Americi je igrao za tim San Jose a svlačionicu je tada dijelio sa čuvenim igračem Georgeom Bestom. Nakon Amerike otišao je u Tursku gdje je nastpao za tim Adana Demirspor. Karijeru je okončao u dresu Slobode u 34-oj godini života i to 1985. godine. Nastupao je za reprezentaciju bivše Jugoslavije, čiji dres je oblačio 5 puta a debitovao je protiv reprezentacije Kolumbije u Bogoti 30. januara 1977.godine.
Nakon završetka igračke karijere otišao je u trenerske vode. Bio je šef struke u Slobodi, bio je trener „A“ reprezentacije BiH koju je vodio selektor Fuad Muzurović, zatim selektor „B“ selekcije BiH. Otišao je u najboljim godinama, smrt je bila brža, ali iza sebe je ostavio djela po kojima će ga pamtiti ljubitelji nogometa u BiH i cijeloj regiji.
Bio je veliki sportaš i čovjek
Sigurno da je nogomet u našoj zemlji izgubio nenadoknadiv gubitak smrću Huke. Dugo godinama smo bili prijatelji, kolege i znam koliko je bio vrstan igrač, trener, veliki insan. U njega sam imao ogromno povjerenje, znao sam u svakom trenutku da misli sve najbolje našoj reprezentaciji, igračima, našim navijačima. Teško mi je govoriti jer sam vrlo rano izgubio jednu sportsku i ljudsku gromadu-rekao je selektor Fuad Muzurović, koji je godinama u vrijeme održavanja Memorjalnog turnira „Mustafa Hukić-Huka“ dodijeljivao, od sebe, pehar igraču koji je svojom igrom najviše podsječao na umjeće rahmetli Mustafe Hukića.
Na posljednjem ispraćaju od njega bio je prisutan ogroman broj ljubitelja nogometa iz cijele ex države. Imao sam težak zadatak, a na koji sam ponosan, da se u ime igrača ,trenera, sportskih radnika, navijača oprostim od njega. Bio je to dirljiv trenutak i sigurno taj dan neću nikada moći
zaboraviti.Takođe, na memorjalnom turniru koji se održavao godinama u spomen na njega, imao sam čast i veliko zadovoljstvo da budem oficijelni spiker na stadionu Tušanj, a na tim turnirima nastupale su brojne ekipe iz BiH i inozemstva…
Piše: Rešad MAMELA
