Nogometaši Željezničara i Sarajeva odigrali su desetine i desetine mečeva, a kome su nazočile stotine hiljada navijača oba rivala, ali sigurno da niko iz oba „ljuta“ tabora nikada neće zaboraviti 2. maj 1996. godine. Naime taj dan, tačno prije 27 godine na „legendarnoj“ Grbavici,u popularnoj „dolini ćupova“ odigran je prvi poslijeratni derbi susret vječitih rivala, a kome je svjedočilo dvadest hiljada ljubitelja nogometa, pristalica plave i bordo boje.
Brazilska atmosfera u gradu
To je susret koji je izazvao buru pomješanih osjećaja kod svih aktera na travnjaku, navijača oba tima na tribinama, u cijelom šeheru i regionu, jer samo prije mjesec i po dana (19.mart op.aut.) izvršena je reintegracija naselja Grbavica i ona je pripala,tamo gdje je uvjek bila,gradu Sarajevu i državi BiH. Svi u šeheru s velikim zanimanjem očekivali su ovaj derbi, jer ovo je bilo više od igre, bio je ovo meč prkosa, ponosa, radosti, zadovoljstva. Navijači oba rivala, popularni „Manijaci“ i „Horde zla“ već od podneva napravili su „brazilsku“ atmosferu po ulicama, parkovima, trgovima. Na svakom ćošku čule su se navijačke pjesme, skandiranje svojim ljubimcima i svi su jedva čekali početak meča. Sahat vremena prije prvog prvog zvižduka sudije Marka Mrkića iz Tuzle tribine su bile ispunjene do posljednjeg mjesta i više nije bilo mjesta ni za goluba, vrapca, kanarinca. Oko dvadeset hiljada ljubitelja najljepše sporedne stvari na svijetu-njegovog veličanstva nogomet, stvorili su paklenu atmosferu. Svi su bili u stanju šoka, delirijuma, ludila, a sve je proključalo kada je domaći šef Mišo Smajlović poslao na zagrijavanje svoje plave dječake: Adžem, Memić, Jahić, Muharemović, Pehlivanović, a kontra njega Denijal Pirić gurnuo je u vatru bordo momke:Ćenan, Herco, Hošić, Gogalić, Dalipagić.
Salve aplauza predsjedniku Aliji Izetbegoviću
Atmosfera u gledalištu bila je naelektrisana do maksimuma, a pravu „exploziju“ i salve aplauza izazvao je izlazak na teren predsjednika naše države Alije Izetbegovića, koji je i na ovaj način pokazao šta je naselje Grbavica za našu zemlju i koliki značaj za bh. nogomet imaju oba sarajevska kluba.
Poslije te svečanosti, koja će sigurno ostati upamćena kod svih ljudi koji su taj dan bili na Grbavici, uslijedio je duel vječitih i „ljutih“ rivala. Utakmica puna borbenosti, trke, požrtvovanja sa obje strane a onda uslijedio je 34 minut. Slobodnjak za Želju na nekih 25 metara, loptu uzima Admir Adžem, odličan šut, vratar Sarajeva Mirsad Dedić boksuje, a sa nekih 5,6 metara Bulend Biščević glavom pogađa mrežu gostiju i Željo vodi 1:0.
Erupcija oduševljenja i slavlja među plavim navijačima, tresu su se tribine i svo naselje Grbavica zbog zgoditka njihovih ljubimaca. Tim rezultatom završeno je prvih 45 minuta meča. U nastavku „bordo“ momci s Koševa pojačavaju tempo i već u 57 minuti rezultatje izjednačen 1:1. Sijevnula je kontra Sarajeva preko Ćenana, Granova, lopta dolazi do Dženana Uščuplića koji izvanrednim udarcem sa nekih 13,14 metara u lijevi gornji ugao mreže matira Željinog „portira“ Adnana Gušu. Taj pogodak izaziva lom na tribini gdje su „horde zla“, sve drhti od radosti i navijanja gostujućih navijača, navijačka pjesma čuje se sve do Koševa. Do kraja meča bilo je pokušaja sa obje strane, kod domaćih preko Žerića, Kunića, Kurta, a kod gostiju nisu bili precizni ni koncentrisani Ferhatović, Hrvat, Mujkić i ostaje konačnih 1:1. Navijači pljeskom i skandiranjem pozdravljaju svoje „mezimce“ iz oba tabora a oni ostaju dugo na travnjaku i otpozdravljaju svim navijačima,bez obzira za koga je čije srce taj dan kucalo. Završeno je neriješeno, ali najveći pobjednik je država BiH, stadion Grbavica i bh. nogomet.
Akteri meča za istoriju bh. nogometa
Željezničar: Gušo, Adžem, Fatić, Biščević, Kurt, Memić, Jahić, Kunić, Muharemović, Pehlivanović i Žerić. Trener:Mišo Smajlović.
Sarajevo: Dedić, Uščuplić (Selimović), Elkaz, Hošić, Mujkić, Dalipagić, Gogalić, Đaviti (Granov), Ćenan (Ferhatović), Herco i Hrvat. Trener: Denijal Pirić.
Službena lica meča: Glavni sudija:Marko Mrkić (Tuzla)-
Pomoćne sudije: Mijo Maričević (Živinice) i Izet Čejvanović (Tuzla), četvrti sudija:Džemal Čalija (Sarajevo). Delegat meča:Fadil Jahić (Sarajevo)
AUTOR: Rešad Mamela
