U slučaju “Džemal Hadžić i drugi”, poznatijem kao “Čemerno”, danas je održano novo ročište na kojem je svoj iskaz dao svjedok Tužilaštva, Brezanin Šefket Hrustanović. Odgovarajući na pitanja tužioca u ovom predmetu, Vladimira Simovića, Hrustanović je opisao kako je on prije rata bio član općinskog Štaba TO Breza, te da je tu ostao i nakon početka sukoba. Prije toga, članovi Štaba srpske nacionalnosti su formirali srpski TO Breza. Oni koji su ostali u legalnoj TO su radili na organizovanju odbrane, a sukobi su počeli već 27. aprila a intenzivirani već 2. maja. U to vrijeme Breza je bila granatirana iz tri pravca: iz Balbegovića, Sovrlškog brda i sa Čemerske planine. Upravo djelovanjima baterije haubica sa Čemerske planine, pogođene su zgrade bolnice, obdaništa i džamija, a bilo je puno ubijenih i ranjenih..
U daljnjem ispitivanju od strane tužioca, Hrustanović je naveo imena članova Štaba, komandante TO, strukturu vojnih formacija, te odnos sa TO Ilijaš koji je tada već bio smješten u Brezi. Taj odnos svjedok je ocijenio kao izuzetno korektan i da su dva štaba TO dobro sarađivala i da se jedni drugima nisu miješali u nadležnosti i odgovornosti na linijama odbrane. Tadašnji komandant TO Breza je bio Ismet Salčinović a poslije 2. maja Nehru Ganić. Komandant TO Ilijaš je bio Hašim Spahić. U okviru TO Breza bio je formiran manevarski odred “Sretno”, čiji komandant je bio Džemal Hadžić, a potom i prostorni odredi Plana i Župča.
Svjedok je potvrdio da je početkom juna u Brezu došla jedinica iz Kaknja koja je brojala između 180 i 200 boraca koji su prvo bili smješteni u školu a potom u selo Vlahinje.
Na pitanje tužioca šta se u Brezi radilo po pitanju sankcionisanja ratnih zločina, Hrustanović je odgovorio: “Nije bilo potrebe za tim jer zločina nije ni bilo. Osim toga, eventualne zločine ne sankcioniše nikakva komanda već sudstvo” – odgovorio je Hrustanović.
Govoreći o “slučaju Čemerno”, Hrustanović je rekao da “ako svakodnevno imate granatiranje i poginule, onda morate razmišljati kako to riješiti i zaštiti stanovništvo.” O dešavanjima na Čemernu ne zna ništa jer u toj akciji ni na koji način nije učestvovao, čak ni u planiranju, jer to i nije bio njegov resor. “Osim toga – dodao je svjedok – sve je organizovano u najvećoj tajnosti i ja o akciji nisam znao ništa.” Sve što o tome zna jeste ono što je pročitao u izvještaju od TO Ilijaš u kojem je stajalo da su haubice onesposobljene vađenjem zatvarača i da su gurnute u provaliju.
Zanimljiv je bio i stav svjedoka Hrustanovića po pitanju opsluživanja haubica od strane VRS na Čemernu, zbog tvrdnji da su u tome učestvovali i civili sa Čemerna. On kao artiljerijski oficir zna da bateriju haubica opslužuje 56 vojnika i da je po pravilima bivše JNA koja su tada važila, moguće da u nedostatku vojnika civili budu obučeni za rukovanje tim oruđem, tako da je to bilo moguće i na Čemernu.
Uz svega nekoliko pitanja odbrane, svjedočenje je završeno za manje od dva sata. Nastavak je naredne sedmice.
AUTOR: Semir Spahić
