Tužilaštvo BiH je ozbiljna institucija koja bi svoj rad trebala obavljati maksimalno profesionalno i u
upotrebu suvremenih tehnologija jer od njihovog rada zavise ishodi mnoštva sudskih procesa,
kažnjavanje počinioca krivičnih djela, oslobađanja nevinih, ljudske sudbine.
Da ipak nije tako pokazalo je jučerašnje suđenje u slučaju “Čemerno” u kojem je na pitanje sudije Halila
Lagumdžije tužilac Vladimir Simović odgovorio da Tužilaštvo nije snimilo ni jednu izjavu od 120 svjedoka
koje planira izvesti u ovom slučaju jer “nemaju tehničke mogućnosti”. Ovome je prethodila tvrdnja
zaštićenog svjedoka “A” da nije naveo neke činjenice koje stoje u zapisniku. To se posebno odnosilo na
činjenicu da je svjedok negirao da je pri davanju izjave spominjao sporogoreći štapin, što je navedeno u
izjavi. Na ovo je odbrana uložila prigovor na navedeni zapisnik jer, po njima, nije urađen po ZKP-u, po
kojem bi trebalo da sadrži pitanja i odgovore. Svoj iskaz svjedok je dao u oktobru 2017. godine, približno
u vrijeme kada su svoje iskaze davali i drugi svjedoci Tužilaštva koji su do sad izvođeni da svjedoče.
Svjedok “A” je u svom svjedočenju naveo da je bio učesnik akcije na Čemernu gdje su se vodile žestoke
borbe. Rekao je da je tom prilikom vidio pet ubijenih muškaraca i jednu ženu, ali da nije vidio kako su
stradali. Odbrana optuženih je primjetila kako se svjedok ne sjeća kojoj jedinici je u to vrijeme pripadao
niti ko mu je bio komandir, ali se jasno sjeća najsitnijih detalja od 10 juna 1992. godine. Ovaj svjedok je
također izjavio da je prije rata bio u zatvoru zbog ubistva.
Suđenje se nastavlja 7. februara saslušanjem zaštićenog svjedoka “I”.
