U svjedočenju sa dosta kontroverzi,
Neđeljko Bunjevac je ispričao da je iz svog sela Debela Međa kod Vareša zbog osjećanja
nesigurnosti sa porodicom izbjegao na Čemerno kod ujaka Milenka Trifkovića 3.
jula 1992. godine i da je sa ocem, dvojicom braće i rođacima samoinicijativno
držao seoske straže kako bi zaštitili stanovništvo. On je imao svoju automatsku
pušku koju je kupio u Podlugovima, dok su ostali dobili puške na Čemernici. U
nastavku svog svjedočenja ipak je ustvrdio da „nije vidio da su njegov otac i
braća imali oružje“.  Za šest dana koliko
je proveo u tom selu, po vlastitom iskazu, on nije vidio nikakve vojnike niti haubice,
iako je ponekad čuo ispaljenje granata.

Govoreći o samom događaju od 10. juna,
kada se desio napad na Čemerno, Bunjevac je ispričao kako je napad počeo oko 5,30,
da se čula žestoka paljba i povici „Allahu ekber“ i „pali“. On se zaklonio za
veliki kamen i nije ispalio ni metka, ali je, tvrdi, vidio napadače od kojih su
neki bili u uniformama a neki u plavim radnim odijelima. Iako je u ranijem
iskazu datom istražitelju Milanku Karišiku trvrdio da su napadači „probili
njihovu liniju odbrane“, u današnjem svjedočunju je bio isključiv pri tvrdnji
da nije bilo nikakve linije niti zaklona i da otpora uopće nije bilo, te da su
to u zapisnim samoinicijativno stavili istražitelji.. U još tri navrata svjedok
je tvrdio kako istražiteljima nije rekao to što stoji u zapisniku. U daljnjem
opisu događaja ispričao je kako je iz svog zaklona do njega došao Branko
Trifković sa kojim se zajedno uputio u pravcu Okruglice. Dodatnu kontroverzu
iznio je na samom kraju svjedočenja kada je rekao da je Trifković ipak bio
ranjen, da bi na dodatnom ispitivanju vidno iznerviranog tužioca Vladimira
Simovića rekao da se Trifković „samo ogrebao na ogradu“. Na Okruglici je
kasnije sreo svog oca koji mu je rekao da su mu ubijena oba brata, majka, snaha,
ujak, ujna i njihov sin. Rekao je da je drugi dan otišao na Čemernicu da ih
ukopa i da je vidio rane na tijelima jednog brata i snahe i da dalje nije mogao
gledati. Potom je opisao kako su ubijeni pokupljeni na traktorsku prikolicu i
sahranjeni u masovnu grobnicu, te da su mrtve popisivali i pregledali doktor
Samojko Koponja i medicinska sestra Nermina Okilj.

Istu scenu opisao je i drugi današnji
svjedok, u ratu vozač saniteta, Neđeljko Okilj, koji je upravljao tim traktorom,
s tim da je on tvrdio da je sahrana bila istog dana kada i napad, jer je on već
oko podneva bio na Čemernu. Opisao je da je sa još jednim vojnikom utovarao
mrtve, da je mnoge od njih znao i da su većinom bili odjeveni u uniforme JNA, te
da su ubijeni sa Čemerna tu sahranjeni u masovnu grobnicu, a da je ubijene
vojnike iz Kunosića odvezao u Okruglicu, odakle su oni drugi dan odvezeni u
Kunosiće i sahranjeni. Opisao je i da je vidio ubijene žene, najvjerovatnije
majku i kćerku na kojima je bila odjeća. Na pitanje odbrane da li je vidio
haubice odgovorio je da je siguran da ih je vidio tri i da su bile zapaljene.

I ovaj put odbrana optuženih se
protivila ulaganju zapisnika sa ranijih saslušanja kao dokaza, uglavnom zbog
toga što je sam svjedok Neđeljko Bunjevac tvrdio kako u više navrata navodi iz
zapisnika nisu u skladu sa onim što je izjavio.

Semir Spahić

Share.

Comments are closed.