Danas je Svjetski dan hidžaba. Islamski odijevni kod vezan je za skromnost i trezvenost, a cilj je da se tijelo ne objektivizira, stiče se određena moć jer tijelo se štiti od kritiziranja i komentara društva. Propisi pokrivanja tijela, čuvanja od požudnog pogleda, skrušenosti odnose se i na muškarce i na žene.
Za ženu muslimanku hidžab je izraz najveće slobode. U Kur'anu se kaže da je Bog lijep i voli ljepotu i da se blagodati kojima je Bog počastio čovjeka trebaju na njemu i ogledati, a žene sa hidžabom će reći da im je hidžab donio najveću unutarnju ljepotu, samopoštovanje i same blagodati u odnosu sa Bogom, drugima i samima sobom. Ali, hidžab je više ljepote, on je pitanje identiteta, ponosa isticanja onoga što osoba jeste.
Majka i kćerka Šemsa i Ajna Husić iz Podlugova nose hidžab sa zadovoljstvom, on za njih, osim farza (Božije naredbe), predstavlja zaštitu, podsjetnik na korekciju svog ponašanja, donio im je poštivanje i uvažavanje u društvu i jaka je spona bliskosti sa Bogom.
Šemsa Husić kaže da hidžab za nju prvenstveno predstavlja zaštitu, od ružnih pogleda, od objektiviziranja žene samo na tijelo.
–Hidžab je zaštita zaista u svakom smislu. Predstavlja i neko posebno mjesto u društvu, sa posebnom pažnjom nas gledaju, uvažavaju. Hidžab je za mene ponos, poseban osjećaj nikad nisam imala neugodne situacije, loša iskustva nikakva, svako sebi pravi mjesto u društvu bez obzira sa hidžabom ili bez njega. Pokrila sam se prije četiri godine, kad je moja mama preselila, u duši sam osjećala da je pravo vrijeme, prelomni momenat i željela sam da se moja mama ne stidi mene na onom svijetu. Ima žena koje nose hidžab kao modni detalj. Mahrama uvijek predstavlja podsjetnik i korektor ponašanja.
Njena kćerka Ajna ima 15 godina, a nosi hidžab od februara 2023. godine, a kaže da je mama bila velika inspiracija za tu odluku.
–Moja misao o hidžabu počela je sedmog, osmog mjeseca 2022. godine. Mama je bila pokrivena i moja inspiracija. Sve češće sam počela da izlazim sa maramom, sa raznim izgovorima, vozila sam bicikl noseći maramu, zavoljela sam je . Znala sam da je hidžab farz, ali nisam imala pretjeranu želju da se pokrijem ranije, a 19. februara otišla sam na predavanje za žene u džamiji u Podlugovima i sa prijateljicom, koja je isto pokrivena, cijelu noć smo razgovarale o hidžabu i to je bio moj znak. Sutradan sam se pokrila i nikome nisam rekla, samo sam mami poslala poruku da sam odsad pokrivena.
I majka i kćerka navode da im je hidžab donio berićet i da je njihov život bolji otkad nose maramu.
–Stalno sam osjećala da mi nešto falilo u životu, osjećala sam se i pomalo depresivno, ali sa hidžabom i maramom sve se posložilo u životu, zato što poštujete Allaha, ljudi vas poštuju. Iako ima iskušenja kao i svaki čovjek, ipak je sve lakše. Hidžab je podsjetnik kaka se trebamo i ponašati i govoriti, jer marama nije samo komad tkanine, nego stalni podsjetnik na Boga i veza s Njim. 
Ajna kaže da je sa hidžabom sve krenulo nabolje u njenom životu, dobila je podršku porodice i okoline koja joj je bila potrebna, nikad nije imala loša iskustva niti bilo kakvu vrstu diskriminacije. Ljudi sa predrasudama nekada žene sa hidžabom ispituju da li su se pokrile slobodnom voljom, da li im je vruće i slično, a cilj Dana hidžaba je upravo približiti drugima razloge i osjećaj života sa maramom.
Savjetuje onima koji razmišljaju o hidžabu, te govori da je pravi korak sadašnji trenutak ako se poziv javi u srcu, jer razmišljanje samo udaljava od cilja.
Njena majka kaže da Ajna s ponosom nosi maramu, iako je bilo malo bojazni u početku da li će ostati ustrajna u svojoj odluci jer je mlada.
–Ja nikada ne bih prisiljavala svoju djecu na nošenje hidžaba. Imam i mlađu kćerku, cilj mi je ispravno ih odgojiti, ali one tu odluku treba da donesu same.
Majka i kćerka Husić nastavit će dalje ponosno koračati sa hidžabom. Šemsa ima želju obaviti umru i hadž, a Ajna nakon srednje škole upisati Elektrotehnički fakultet.
Hidžab je ženin izbor, posebno u današnjem društvu koje profitira od ženske nesigurnosti, za mnoge je način vraćanja prava na svoje tijelo.
Svjetski dan hidžaba ustanovljen je na prijedlog studentice Nazme Khan iz New Yorka koja je željela podstaknuti nemuslimanke da na jedan dan dožive iskustvo nošenja hidžaba. Odlučila se na taj potez nakon što je u New Yorku nakon terorističkog napada 2001. godine doživjela brojne neugodnosti zbog toga što nosi hidžab. Tako je došla na ideju kampanje kao sredstva poticanja vjerske tolerancije i razumijevanja pozivajući sve muslimanke koje ne nose hidžab, kao i nemuslimanke da samo jedan dan pokušaju osjetiti što znači nositi hidžab.
