Svakog 26. januara slavimo Svjetski dan obrazovanja o zaštiti životne sredine. Godine 1972.  u švedskom gradu Stokholmu održana je Konferencija Ujedinjenih nacija o čovjekovoj okolini na kojoj je usvojena Deklaracija kojom se naglašava potreba obrazovanja o zaštiti životne sredine, to jest potreba stvaranja zajedničkih principa i kriterijuma koji će biti ponuđeni cijelom čovječanstvu kao inspiracija i smjernica za očuvanje i unapređenje životne sredine. Obrazovanje o zaštiti životne sredine je dinamičan proces koji ima za cilj da probudi u ljudima svijest o ekološkim problemima i to kako na globalnom planu,  tako i u lokalnoj zajednici, odnosno, u okruženju u kojem čovek neposredno živi. 

Ono također nastoji da identifikuje interakcije između čovjeka i njegove životne sredine, da promoviše skladan odnos između čovjeka i prirode kroz održivi razvoj, sa ciljem da se sadašnjim generacijama omogući kvalitetan život u prirodnom okruženju, ali i da se ono kao zdravo sačuva za buduće generacije. U Deklaraciji se naglašava da je čovjek tvorac svog okruženja u šta ulaže svoje intelektualne, moralne, društvene i duhovne snage. U dugoj evoluciji ljudske rase na ovoj planeti, zahvaljujući ubrzanom razvoju nauke i okolinu može stvoriti razne prednosti i dovesti do razvoja kojim će čovjek unaprijediti svoje postojanje, ali u slučaju pogrešnog ili nemarnog korištenja, ova sposobnost može da stvori neprocjenjivu štetu kako samom čoveku tako i njegovom okruženju. Već sada vidimo da su se umnožili dokazi o štetama koje je čovjek napravio prirodi u mnogim regionima planete: postoji opasan nivo zagađenja, zraka, vode, zemljišta i živih bića, što je narušilo ekološki balans biosfere i dovelo do razaranja i iscrpljivanja resursa prirode, kao i ozbiljnih štetnih uticaja na fizičko, mentalno i socijalno stanje čoveka. U zemljama u razvoju, većina ekoloških problema nastala je od nerazvijenosti. Stoga, zemlje u razvoju posebno moraju da usmjere svoje napore ka razvoju, imajući u vidu prioritete i potrebu da se štiti i unapređuje životna sredina.

Potrebno je naučiti ljude da se korektno odnose prema životnoj sredini, a ne samo da prirodu koriste kao resurs. Neophodno je stvoriti i nove modele održivog razvoja i naučiti svakog čovjeka da i male akcije imaju pozitivan uticaj na životnu sredinu.

 

Share.

Comments are closed.