Kafa je svojevrsni posrednik koji okuplja ljude, simbol je druženja i neizostavni dio života ljudi širom svijeta, a posebno u Bosni i Hercegovini u kojoj turska i bosanska kafa imaju i specifične nazive po tome kada se piju, a to su sehurska kahva, krmeljuša, dibekuša ili tucana, dočekuša, razgovoruša, šutkuša, dremuša, merakuša, rastjeruša, srkletuša, doljevuša, potrkuša, ječmenuša i druge.
Jedinstven okus i tradicionalna vrijednost turske kafe uvrstili su je na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine 5. decembra 2013. godine, od kada se ovaj datum obilježava kao Svjetski dan turske kafe.
Tradicija ispijanja turske kafe datira još od 16. stoljeća, kada se taj topli napitak proširio širom osmanske imperije i kroz stoljeća postao društveni fenomen koji se svojim ritualima uvukao duboko u tradiciju naroda širom svijeta.
Kafu kao takav društveni fenomen ponajviše su prihvatili i razvili narodi Balkana, a posebno u Bosni i Hercegovini, gdje se govori o bosanskoj kafi koja se donekle razlikuje od izvorne turske kafe po načinu spravljanja i služenja, ali njena društvena uloga je ostala ista kroz stoljeća.
U praktičnom smislu, turska kafa se kuha na način da se miješa sa hladnom vodom dok kuha, dok se bosanska kafa, kako kazuju stariji ljubitelji ovog napitka na Baščaršiji, peče na način da se prvo malo zagrije u džezvi, a potom zaljeva kipućom vodom, što joj daje još intenzivniji miris i okus.
Danas se može govoriti o još mnogo varijanti kafe s obzirom na njeno porijeklo i način spravljanja i služenja, ali njena društvena uloga je svugdje ista, a to je da smiruje i okuplja ljude da se druže. U Bosni, ako vas neko zove na kafu, to i ne mora značiti da ćete piti kafu, jer je ona postala i svojevrsni simbol druženja.
Neovisno da li vole tursku, bosansku, espresso, jaču, slađu ili s mlijekom, ljudi u Bosni i Hercegovini najčešće radni dan i počinju i završavaju, druže se i poslove sklapaju uz fildžan ili šalicu kafe, kave ili kahve. Prijateljima se i na radost i na žalost ide na kafu, a neizostavna je i na svečanim blagdanskim trpezama svih naroda i narodnosti ovih krajeva.
– Kafa kao dio života –
O kafi i njenoj petovjekovnoj tradiciji za AA je govorio čuveni sarajevski Dibek, Hajrudin Burek, poznatiji kao Banča, koji vodi pržionicu kahve koja na Baščaršiji radi 130 godina.
Ističući da je posao naslijedio od porodice i da kahvu tuca već 53 godine, Banča je kazao da i danas koristi stari dibek, ćuskiju kojom tuca kahvu u kamenu koji prema kazivanju potiče sa Drača.
“Kahva je dio života“, rekao je Banči i pojasnio nam kako kahve imaju i svoja specifična imena, pa su poznate sehurska kahva, krmeljuša, dibekuša ili tucana, dočekuša, razgovoruša, šutkuša, dremuša, merakuša, rastjeruša, srkletuša, doljevuša, potrkuša, ječmenuša, iftar kahva i mnoge druge.
Ukazujući zbirku novčanica koje je dobio od svojih mušterija, kao i fotografije poznatih ličnosti koje su posjetile njegovu radnju, Banča je kazao da najviše ima lira jer ponajviše ima gostiju iz Turkiye.
– Buđenje i početak dana uz kafu –
Denis Roščić iz hrvatske Dalmacije živi i radi u Njemačkoj, a sa prijateljima i rođacima je posjetio Sarajevo, gdje je za AA kazao da taj izlet nije mogao proći bez kafe na Baščaršiji.
“Rado sa prijateljima pijem kavu i to je i kod nas u Dalmaciji običaj. Znamo da nam je kava došla preko Bosne i došli smo pogledati i probati kavu sa izvora. Budim se s kavom, za mene kava znači druženje i razgovor“, kazao je Roščić i dodao da voli sve vrste kafe od turske do italijanske.
Emir Šabanović iz baščaršijskog kafea “Ayna“ je kazao da dvije decenije ugostiteljskog rada može reći da je za dobru tursku kafu potrebno imati kvalitetnu kafu i dobru vodu.
“Sarajevo je uvijek bilo čvor za putovanja ljudi i zato ovdje od davnina postoje čaršije u koje su dolazili ljudi i sa istoka i zapada. Zato imamo tursku kafu, čaj, svilu, pamuk i druge robe iz svih dijelova svijeta“, kazao je Šabanović.
Kazao je da strani turisti s posebnim užitkom dolaze da probaju bosansku ili tursku kafu, a da je ona neizostavni dio života za Bosance i Hercegovce.
“Kafa ili kahva za svakog Bosanca znači način života. Ljudi ne izlaze iz kuće ujutro dok ne popiju kafu i ispuše cigaretu. Tako kuju planove za dan“, rekao je Šabanović i dodao da se kafa često pije i u samoći kako bi se razmislilo o životu i situaciji u kojoj se čovjek nalazi.
Izvor: Anadolija (I. C.)
