Mladi Ilijašanin Almir Agić je talentovan i svestran, a na početku razgovora ističe da je prije svega ČOVJEK. Dok pohađa četvrti razred srednje škole, priprema se za upis na socijalni rad pri FPN-a u Sarajevu. Aktivista je nevladine organizacije Aksiom, novinar portala Newipe i autor knjige „Kaktus u polju orhideja“. On je Rom.
Borba protiv diskriminacije je njegova životna misija.
-Socijalni rad sam odabrao jer želim da putem nevladinih organizacija, gdje sam trenutno aktivan, pomognem u rješavanju problema romske populacije. Knjiga koju sam napisao je poezija koja govori o ljubavi i diskriminaciji. Također sam nedavno završio obuku za biznis i marketing. Položio sam vozački ispit za B i C1 kategoriju, kurs engleskog jezika…Samo obrazovanjem i ulaganjem u sebe mi Romi možemo da se izborimo protiv stigmatizacije i socijalne isključenosti.
Almir ističe da svima samo treba dati priliku.
-Ja nisam jedini, mnogo je uspješnih Roma i moram priznati da se mi uvijek držimo zajedno i podržavamo jedni druge. S druge strane generalno društvena zajednica također pomaže. Međutim, situacija je različita po gradovima, tako npr. Sarajevo i Ilijaš po mom mišljenju daju veliku podršku mladim Romima, za razliku od Mostara, tamo je situacija jako loša. Kada govorimo o položaju u društvu, mi nismo tu gdje jesmo zato što to želimo, tu smo jer moramo, jer smo se umorili od previše pokušaja. Sva ta diskriminacija, marginalizacija, stereotipi umore čovjeka. Ali ja čvrsto vjerujem da će se i puno drugih Roma izdići uskoro, kada vide primjere drugih, i onda kada dobiju priliku i podršku „neroma“.
Lično ne želi biti primjer nego podrška.
-Svim mladim ljudima, posebno Romima, želim biti podrška kao što su i meni bili, a i dan danas su, pojedini ljudi kojima se ja mogu obratiti za pomoć. Najveću zahvalnost dugujem mojoj majci koja se kao samohrani roditelj potrudila da meni u toku mog odrastanja ništa ne fali. Hvala Bogu i hvala njoj. Nakon završene srednje škole nastavio sam da se školujem individualno i to uz pomoć NVO-a. Zato kažem zahvaljujući podršci i samo podršci moje majke i svih drugih ljudi ja sam uspio da prebrodim sve poteškoće i da danas budem to što jesam.
Svi misle da su Romi veseli ljudi koji vole pjesmu i ples a Almir kaže da su jako emotivni i da im zajedništvo i veselje pomažu da na trenutak pobjegnu od surove realnosti.
-Svaki roditelj želi najbolje za svoje dijete. Isto tako i Romi. Svi su oni svjesni da su edukacija i obrazovanje ono najbolje što mogu pružiti svom djetetu. Nažalost, i dan danas roditelji nisu u mogućnosti školovati svoju djecu. U BiH školovanje jeste besplatno, knjige nisu, postoji opcija da se dobiju knjige, sveske nisu…Teško je ići u školu prljav i poderane odjeće, bez prijevoza. I dan danas osjećam „te poglede“ na sebi!
Almir na kraju poručuje da iako su navikli da budu odbačeni, borba za ravnopravnost ne smije da stane.
